Džamija u Varoškoj Rijeci dragulj moderne islamske arhitekture
Piše: Amir Sijamhodžić
Od vremena pada komunizma u Bosni i Hercegovini izgrađeno je ili obnovljeno na stotine džamija čija gradnja je nerijetko praćena uplivom graditeljskih tradicija dotad stranih bosanskom podneblju. Sa današnje distance se može primijetiti da se u navedenom periodu načinu izgradnje mnogih bosanskih džamija nije poklanjala dužna pažnja i, unatoč velikim materijalnim ulaganjima, vrlo rijetko se dostizao prikladan “standard” u arhitekturi.
Jedna od džamija koja spada u istinske dragulje moderne islamske arhitekture je nova džamija u Varoškoj Rijeci pored Bužima. Ova džamija primjer je odličnog spoja osmansko-bosanske arhitektonske tradicije s nadolazećim graditeljskim trendovima modernog doba. Arhitektonski sklad njenih unutrašnjih i vanjskih detalja, kao i odlična reljefna i prostorna situiranost razlog je što je za kratko vrijeme postala nadaleko poznata i prepoznatljiva.
Prema poznatim podacima, džemat Varoška Rijeka osnovan je 1839. godine i drugi je najstariji džemat na području Medžlisa IZ Bužim. Pored sačuvane stare džamije iz 1922. godine, zna se da je prije nje postojala drvena džamija, koja nije bila prvi javni objekat u kojem su klanjali tadašnji stanovnici ovog naselja. Rastom broja stanovnika u decenijama nakon Drugog svjetskog rata, osjetila se potreba za većim objektom.
Tako se krajem osamdesetih godina 20. stoljeća krenulo sa izgradnjom nove džamije. Džematski odbor donio je 1981. godine odluku o gradnji, a Starješinstvo Islamske zajednice već naredne godine je to odobrilo. Međutim, zbog opstrukcija vlasti, na gradnju se čekalo sedam godina. Polaganje kamena temeljca obavljeno je 29. maja 1989. godine. Nakon toga, svečanost temelja džamije održana je 16. septembra iste godine, a otvorenje 21. septembra 1991. godine. Projekat za džamiju uradio je Taib Saltagić iz Sarajeva, a otvorili su je Razija i Meho Porić.
Arhitektonske odlike
Zbog svojih nekonvencionalnih gabarita, džamija u Varoškoj Rijeci predstavlja graditeljski novum i suštu suprotnost klasičnom tipu džamije kojom se odlikuje tradicionalna krajiška seoska arhitektura. Kao takva, ona je jedinstven primjer prelaza iz osmansko-bosanskog stila potkupolnih džamija u savremeni i po mnogo čemu jedinstveni urbani arhitektonski stil. Skladom linija i ljepotom oblika džamija izaziva divljenje posjetilaca. Ni prevelika, ni premala, već prosto po mjeri, kao da je građena prvenstveno za gledanje, a tek onda za molitvu. Raspored i smisao svakog detalja njen enterijer i eksterijer čine gotovo savršenim.
Smještena je na rubu brežuljka koji se izdiže iznad centralnog dijela naselja. Otmjenim položajem i prikladnom uklopljenošću u prostor, te vizualnom ostvarenošću i upečatljivom ljepotom, džamija dominira okolicom i svraća oči prolaznika. Arhitekt Saltagić projektirao ju je u modernom stilu u čijim se nekonvencionalnim linijama, detaljima i oblicima mogu tek nazrijeti obrisi bosanske tradicije. Kao takva, u stilsko-estetskom smislu predstavlja jedan od najuspjelijih i najljepših islamskih sakralnih objekata na području Bihaćkog muftijstva ali i šire.
Džamija ima dimenzije 26×16 metara, i prima oko 700 klanjača. Njena unutrašnjost podijeljena je na predsoblje s dvije kružne abdesthane i na centralni prostor za klanjače. Natkrivena je jednom velikom i osam malih kupola. Džamijski kompleks sačinjavaju i tri prostorije u haremu s malim kupolama. Džamijski kompleks ima 17 kupola, što simbolizira 17 rekata farzova pet dnevnih namaza.
Ulaz u džamiju je sa sjeveroistočne strane. Od ravnine dvorišta prema unutrašnjosti postoje tri dvostepenična podesta. Prvi je podest ispred ulaznog trijema, drugi u predsoblju, a treći ispred mihraba. U toku dana džamiju osvjetljava 40 prozora, po 20 na svakom spratu. Prozori na donjem spratu imaju pravougaoni oblik, a na gornjem izoštren završetak. Noćno osvjetljenje centralnog prostora omogućava jedan centralni, sedam sporednih kružnih i četrnaest manjih zidnih lustera. Veliki luster u središnjem dijelu ima šesnaest sijalica, dok ih svaki od malih lustera na spratu ima po osam. Iznad mihraba je mali luster.
Zidni lusteri smješteni su u prizemlju. Predulaz u prizemlju ima četrnaest jednostranih zidnih, dok su na spratu pet malih kružnih i četiri mala zidna lustera. U ulaznom trijemu, koji je zatvoren velikim ulaznim vratima, nalaze se dvije sijalice i stalaže za obuću. Džamija je ozvučena i klimatizirana s urađenim podnim grijanjem.
S lijeve strane predsoblja vode drvene stepenice prema mahfilu. U središtu mahfila je istak za mujezina, a drvena ograda istog je oblika kao ograda na džamijskim ćursevima. Ćursevi se nalaze s obje strane uz sami mihrab. U osnovi prostranog mihraba nalazi se drvena kvadratna taraba jednakih proreda, za razliku od ograde na ćursevima i na mahfilu, koja je pravougaonog proreda. Do završnog dijela minbera vode polukružne stepenice s trinaest podioka. Mihrab, ćursevi, stepenice koje vode na sprat kao i ograda na spratu, klupe i vaze u predsoblju izrađene su od jelovine. Obje abdesthane u predsoblju izgrađene od kamena bihacita djelo su majstorskih ruku porodice Zulić iz Bihaća.
Pored drvenih klupa u abdesthani, u predsoblju se nalazi još jedna klupa predviđena za odmor džematlija. Prostor od ulazne kapije do džamijskog ulaza je popločan. U jednoj od potkupolnih prostorija u haremu nalazi se toalet, u drugoj je ostava, dok treća prostorija predstavlja ulaznu kapiju. Također, u haremu se nalazi i vanjska abdesthana, šehidsko turbe i nekoliko klupa. Razrasli čempresi i živica koja uokviruje džamijski harem čine prirodni spoj džamije s okolinom. U posljednjih deset godina džamija je doživjela značajnu obnovu. Jelova prozorska stolarija zamijenjena je plastičnom identičnog oblika i boje, potom je urađena unutrašnja i vanjska fasada, ofarbana munara, osvijetljen harem i postavljeno novo podno grijanje i prostirka.
Džemat Varoška Rijeka okuplja oko 500 domaćinstava s više od 1.000 muških članova. U historijatu džemata kao imami se navode Hasan-hodža Caprnja, Mehmed-hodža Golubović, Redžep Redžić, Ramadan Musić, Mehmed Alešević, Ibrahim Mustafić, Mahmud Skenderović, Omer Bajrektarević, Omer Ćoralić, hafiz Hamzali Ibrišimović, Muhamed Velić, Asim Mahmutović, Husein Alijagić, Šefkija Hadžipašić, Muharem Memagić, Hasan Hilić, Nijaz Hadžić, Haris Veladžić i Omer Muratović.
Nova džamija u Varoškoj Rijeci jedan je od najprepoznatljivijih “slogova” savremene bosanske sakralne arhitekture. Ova savremena sakralna građevina svojim arhitektonskim skladom odlično se uklapa u poetiku krajiškog krajolika, a vanjskom ljepotom i unutrašnjom funkcijom predstavlja mjesto istinskog duhovnog i materijalnog prožimanja.
