Hafiz Eldar Ćatibušić: Dobročinstvo roditeljima je odlika poslanika i poruka svima nama

Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Hafizu Kur’ana bit će rečeno: ‘Uči i penji se (na visoke stepene) i uči lijepo i razgovijetno onako kako si ga učio na dunjaluku. Tvoje mjesto i tvoj stepen bit će kod zadnjeg ajeta koji proučiš’. Tokom ovog ramazana svaki dan predstavit ćemo po jednog hafiza/hafizu Kur'ana koji svojim učenjem obogaćuju hafiske mukabele Muftijstva tuzlanskog.

Hafiz Eldar Ćatibušić, imam džemata Donja Obodnica (MIZ Tuzla) i učač hafiske mukabele u Čaršijskoj džamiji u Tuzli svoje druženje s Kur'anom u smislu pamćenja započeo je u medresanskim danima, ali ga je intenzivirao krenuvši na Fakultet islamskih nauka. Pred Komisijom za hifz položio je 25.12.2019. godine, a muhaffiz mu je bio prof. dr. hfz. Kenan Musić.

- U ovome ramazanu na umu mi je jedan ajet gdje Gospodar kaže: 'Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo'. U suri koja nosi naziv El-Insan (Čovjek), Gospodar opisuje one čestite od ljudi koji zavjet dat Njemu ispuniše, od kobnog Dana strahovaše i hranu dijeliše, mada je i sami željni bijahu, jer tražiše ljubav Allahovu i Lice Njegovo – kaže za info hafiz Ćatibušić.

Hafiz Ćatibušić ističe da ovaj ajet može poslužiti kao odlična vaga iskrenosti naših namjera. Negdje usput počeli smo se gubiti pa često ni sami nismo sigurni u svoju iskrenost te iz tog straha zamolimo Gospodara da nam nijete očisti. Čestiti iz pomenutog ajeta dijeleći hranu nisu očekivali ništa zauzvrat. Ni nagradu ni zahvalnost.

- Hrana, naravno, nije samo fiziološka potreba, već i naše duše potrebuju za hranom u vidu lijepih djela koja će ih ispuniti. Često radeći neko dobro djelo u dubini naših duša osjećamo potrebu za priznanjem. "U ime Allaha ti pomažem, ali mi reci 'hvala ti', ili još bolje čuvaj tu zahvalu kada više ljudi bude prisutno, tad ću biti još ispunjeniji." Ili činimo djelo očekujući možda i nešto materijalno zauzvrat, time prljajući svoju namjeru i ostajući bez nagrade – govori hafiz Ćatibušić.

Čestiti su samo oni, napominje, koji dobro čine bez ikakvog interesa, osim onog uzvišenog, a to je Allahova ljubav i zadovoljstvo. Pošto znamo da se djela samo prema namjeri vrednuju, prije svakog dobra zastanimo i sebe otvoreno upitajmo da li mi je stvarno cilj Allahovo zadovoljstvo ili nešto drugo.

- Ako je odgovor potvrdan, bez ikakve sumnje, učinimo to djelo, a ukoliko nije, onda je možda bolje da to djelo i ne činimo, tako ćemo izbjeći samoobmanu i sačuvati se licemjerstva. Ramazan je prilika da nahranimo gladne hranom dunjaluka po uzoru na Poslanika, a.s., koji je bio najdarežljiviji u ovom mjesecu, a one gladne lijepe riječi i osmijeha, nahranimo hranom koju crpimo iz Božijeg Govora i sunneta Muhammeda, a.s. – napominje hafiz Ćatibušić.

Šesnaesti džuz Kur'ana obuhvata posljednje tri stranice sure El-Kehf te sure Merjem i Taha, a hafiz Ćatibušić govori da je upravo to njegova omiljena sura u Kur'anu.

- Kazivanje započinje zovom jednog starog, uplašenog čovjeka, poslanika Zekerijjaa. Doziva svog Gospodara i traži nasljednika, iako mu žena nije od onih koji rađaju, a njegov biološki sat je na zalasku. Gospodar mu se odaziva radosnom viješću o sinu Jahjau. Nakon toga, Knjiga nam spominje hazreti Merjem, koja se povuče prema istoku i neočekivano dočeka Džibrila koji je obavijesti o čistom dječaku koga će roditi, iako je nikada muško ne dotaknu – govori hafiz Ćatibušić.

Dvije stvari vežu ova dva događaja, naglašava hafiz i govori da je prva čuđenje Zekerijjaa kada mu na dovu bi odgovoreno, iako je baš za to molio. Čudila se i Merjem kako će dijete imati. Oboje dobijaju isti odgovor: „To je tako!“ – reče on. „Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko'...“

- Pouka je za nas da su čuda tu svuda oko nas, da ono što nama izgleda gotovo nemoguće, Gospodaru je sasvim lahko pa nadu ne gubimo, već dovu uputimo. Druga stvar je to što u svoj toj radosti Zekerijjaa i Merjem znak i savjet Gospodara je da šute i nikome ništa ne govore. Pouka je za nas da o planovima, blagodatima koje trebamo dobiti, koje iščekujemo, ne govorimo drugima dok se ne dese – podsjeća hafiz Ćatibušić.

Koliko puta se desilo da se ljudi silno raduju nečemu, napominje hafiz, a zbog razotkrivanja blagodati ostanu uskraćeni iste. O našim čudima koje živimo treba šutjeti pa će ona sama govoriti, kao što se Jahja rodi, kao što Isa iz bešike progovori i čast majke svoje sačuva.

- Zaista je mnogo pouka u ovoj suri i izdvojit ću još jednu, a to je naglasak na dobročinstvu prema roditeljima. Jahja, a.s., bio je dobar roditeljima svojima, daleko od drskosti i nepristojnosti. Isa, a.s., dok govori iz bešike, između stvari za koje kaže da će ga Gospodar njima zadužiti kad odraste jeste dobročinstvo prema njegovoj majci – navodi hafiz Ćatibušić.

I na kraju, nastavlja hafiz, kada Gospodar spominje Ibrahima, a.s., govori o njegovom dijalogu s babom koji nije bio vjernik. Na najljepši način ga poziva riječima: 'O, oče moj', ukazujući mu na pogubnost obožavanja kipova koji niti vide niti čuju i bojeći se za njega kazne u kojoj će njegov jedini „prijatelj“ ostati šejtan.

- Pazimo svoje roditelje i nekoliko osmijeha i lijepih riječi koje upućujemo strancima sačuvajmo za njih, jer su oni preči, a često to zaboravimo. Na kraju, riječima Allaha Uzvišenog: neka je mir na Allahove iskrene robove, na dan kad se rodiše, na dan kada presele s ovoga svijeta, i na Dan kada proživljeni budu – kaže na kraju hafiz Ćatibušić.

(Alem Dedić/Preporod.info)