Sehurski program RTV BIR: Ko uradi koliko trun dobra, vidjet će ga
Gosti 13. izdanja devete sezone Sehurskog programa Radija BIR, koji uređuje i vodi prof. dr. Zehra Alispahić, bili su Elvir Karalić, utemeljitelj i osnivač humanitarne organizacije Pomozi.ba, Fahrudin Dobrača iz Gorske službe spašavanja (GSS) Novi Grad Sarajevo i član GSS Novi Grad Sarajevo i student Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Haris Džananović.
Ovom prilikom razgovarano je o organizaciji Pomozi.ba, Gorskoj službi kao i iskustvima prilikom djelovanja i akcija spašavanja Gorske službe nakon zemljotresa koji je zadesio narod Turske.
- Polovinom mjeseca ramazana 2012. godine, donio sam odluku da ću svoj život posvetiti pomaganju drugima. Baš tada, u ramazanu, došao je taj prelomni momenat i shvatio sam da želim maksimalno da se potrudim i, u tom momentu, da dam skoro cijeli svoj imetak koji sam imao kako bih pomogao drugima. Od tada do danas - to je tako - kazao je Karalić.
Naglasio je kako tada nije ni slutio da će ova organizacija postati ovako prepoznatljiva i velika kao danas, jer ju je pokrenuo više s ciljem da pomogne onima oko sebe koliko se to zaista može.
- Danas smo u 11. ramazanu od osnivanja i sad smo jedna velika i ozbiljna organizacija koja može ići rame uz rame sa nekim velikim svjetskim organizacijama - istakao je Karalić.
Dobrača je naglasio kako je Gorska služba bila izuzetno spremna i obučena za spašavanje i pomoć narodu Turske.
- Mi smo bili sretni, ako se tako može reći, što smo dobili povjerenje naših instruktora da samostalno izvodimo akcije spašavanja nastradalih u Turskoj. To je bila velika stvar za nas. U Turskoj je trebalo po nekoliko sati čak da se dođe do osobe u ruševinama i da ona bude spašena. A ruševina je bilo svuda i zbog toga je bilo još više stresno. Tim činovima i djelovanjem, dali smo vjetar u leđa, da tako kažem, narodu Turske - kazao je Dobrača.
Džananović se prisjetio da je, uprkos tragediji koja je zadesila Tursku, bilo inspirativnih momenata prilikom djelovanja Gorske službe u Turskoj.
- Jednom prilikom smo se vratili u kamp u jutarnjim satima. Instruktor nas je čekao i saopštio nam da imaju sumnju da je jedna šestočlana porodica živa u ruševinama u Iskenderunu. Zaputili smo se tamo i zaista smo ustanovili da su bili živi pod ruševinama. Sama ta scena i izvlačenje tih ljudi ispod tih ruševina pokrenulo je u nama lavinu emocija. Jedan čovjek kad se spasi je ogromno djelo, a kamoli šest ljudi - rekao je Džananović.
(Asim Zukić / Preporod.info)
