Genije koji još nije dobio zasluženo mjesto u Bosni i Hercegovini

Promocija knjige o Srebreničaninu koji je svojim radom obilježio dio njemačke povijesti, ali i sadašnjosti

U Bauhaus arhivu 9. aprila upriličena je promocija njemačkog, dopunjenog i proširenog, izdanja knjige “Selman Selmanagić und das Bauhaus“, autorice prof. dr. Aide Abadžić-Hodžić s Katedre za historiju umjetnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu, a u prijevodu Azre Džajić-Weber. Nakon predstavljanja knjige, 10. aprila upriličen je i međunarodni simpozij o Selmanu Selmanagiću u Bauhaus arhivu pod naslovom “Selman Selmanagić: evropska biografija”, a u okviru Evropske godine kulturnog naslijeđa 2018 (ECHY 2018): “Sharing Heritage”. Knjiga je ranije objavljena na bosanskom jeziku, u izdanju Bošnjačkog instituta u Sarajevu 2014. godine, a u septembru 2015. godine uprilična je i izložba o radu Selmana Selmanagića, kada je Preporod objavio poseban prilog o ovom događaju. Njemačko izdanje knjige objavljeno je u ediciji Građevinska zdanja i umjetnički spomenici Berlina, u izdanju Landesdenkmalamt Berlin/Gebr. Mann Verlag. Ova renomirana izdavačka kuća, koja objavljuje naslove iz oblasti historije umjetnosti, arhitekture i arheologije posvetila je ovaj naslov Selmanu Selmanagiću kao jednom od najznačajnijih imena u obnovi Berlina nakon Drugog svjetskog rata, uglednom arhitekti, urbanisti, dizajneru i univerzitetskom profesoru, formiranom u susretu različitih kultura i tradicija.

Godišnjica smrti sedmog maja

Selman Selmanagić je jedan od najznačajnijih arhitekti, urbanista, dizajnera i visokoškolskih profesora iz Bosne i Hercegovine čije je ime i djelo danas sastavni dio evropske historije moderne arhitekture i dizajna. Jedini je arhitekt s područja nekadašnje Kraljevine Jugoslavije koji je diplomirao arhitekturu u najznačajnijoj školi evropske umjetničke avangarde Bauhaus u Dessauu 1932. godine i bio je dugogodišnji profesor na Odjelu za arhitekturu i urbanizam Berlinu (1950-1970). Rođen je 25. aprila 1905. godine u Srebrenici. Umro je u Berlinu, 7. maja 1986. godine, a sahranjen je, na osnovu ličnog zahtjeva, na porodičnom mezarju u Srebrenici. Nažalost, bosanskohercegovačoj javnosti je manje poznat nego njemačkoj, a dosadašnja nastojanja da se predstavi lik i djelo ovog genija naslonjena su na rad profesorice dr. Aide Abadžić-Hodžić. “Životna priča Selmana Selmanagića iznimno je poticajna i inspirativna. Riječ je o mladiću koji s dvadesetak godina, bez ičije finansijske pomoći i podrške, bez znanja stranog jezika i umjetničkog predznanja, upisuje najzahtjevniju i najavangardniju umjetničku školu tog vremena u svijetu, a na kojoj predaju vodeća imena evropske likovne umjetnosti i arhitekture. Postavio je sebi cilj da tu školu želi i mora uspješno završiti i od svog budućeg života učiniti nešto više i ambicioznije od majstora stolarskog zanata. U toj je odluci bilo mnogo izazova i unutrašnjih lomova, o čemu je pisao u svojim poznim godinama, ali svoj je cilj uspješno ostvario i kasnije postao, ne samo arhitekta poslijeratnog Berlina, nego i jedan od najcjenjenijih profesora arhitekture i dizajna čiju je klasu završilo više od dvije stotine studenata, od kojih su neki danas ugledna imena savremene arhitekture, poput Petera Kulke. Požrtvovnost, rad, poštenje, spremnost na odricanje, ustrajnost, hrabrost i odlučnost, zar to nisu vrline koje nedostaju vremenu u kojem živimo i koje bismo tako rado voljeli prepoznavati u onima koji su na najodgovornijim mjestima naše političke, intelektualne i društvene zajednice?“, kazala je Abadžić-Hodžić.

Promovirati lik i djelo Selmanagića

S obzirom da je bilo prijedloga o uspstavljanju nagrade u čast Selmana Selmanagića, pitali smo profesoricu Abadžić-Hodžić o mogućnostima realizacije ove ideje.
“Na osnovu mog javnog prijedloga i sasvim jasne argumentacije kroz tekst knjige o Selmanagiću, inicijativu bi trebao pokrenuti Univerzitet u Sarajevu, primarno kroz prijedlog Akademije likovnih umjetnosti i Arhitektonskog fakulteta kao institucija najsrodnijih po oblastima djelovanja Selmanagića. Spremna sam da napišem tekst obrazloženja. Upravo prvoj generaciji studenata ALU, Selamanagić je govorio 1973. godine o svom školovanju u Bauhausu. O tome, nažalost, nema sačuvanog nikakvog traga, izuzev sjećanja nekoliko tadašnjih studenata“, kazala je profesorica Abadžić-Hodžić, koja je o ideji da se imenuje jedna sarajevska ulica po Selmanagiću kazala: “Poznat je postupak procedure imenovanja ulica. Ako odgovorne strukture smatraju da ne trebamo zaboravljati važne ljude iz naše kulturne historije, a s kojima smo i danas ponosni dio evropske kulture, rado ću im napisati obrazloženje inicijative. Nadam se da, barem, oko ove odluke neće biti razloga za stranačka preglasavanja i nadmudrivanja.“