Hukanovićev roman "Deseta vrata pakla" će ostati kao goli dokument i dokaz protiv dželata

Rezak Hukanović (rođen 1. decembra 1949.) bosanskohercegovački je pisac. Do objavljivanja knjige "Deseta vrata pakla" objavio je šest zbirki pjesama.

Na početku rata u Bosni i Hercegovini bio je zarobljen u logorima Omarska i Manjača. Prije rata, bavio se novinarstvom, te povremeno radio na lokalnom radiju. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća postavio je svjetski rekord u dužini recitovanja poezije (45 sati, neprekidno i napamet) i ušao u Guinnessovu knjigu rekorda. Godine 2000. vratio se u Prijedor i osnovao TV produkciju – NTV 101. Do sada je printao zbirke pjesama "Nemiri žute planete" (1969), "Kosa" (1976), "Susreti "(1978) i "Berači zvijezda" (1978)

Roman "Deseta vrata pakla" je do sada štampan u osam izdanja na bosanskom jeziku. Jedno izdanje je štampano i za područje Republike Hrvatske. Roman je preveden na norveški, njemački, turski, italijanski i engleski jezik. Interesantno je napomenuti da je roman prvo objavljen na norveškom jeziku, gdje je autor živio u izbjeglištvu poslije logora.

Roman je samo u Americi i Velikoj Britaniji štampan u po 3 izdanja. Predgovor za ovaj roman pisao je nobelovac Eli Vizel, borac za ljudska prava, koji je i sam bio logoraš u Drugom svjetskom ratu. Pogovor za italijansko izdanje pisao je čuveni italijanski pisac Paulo Rumiz.

Svi dobro znamo Danteovo djelo koje kaže da se pakao sastoji od devet vrata. Dante je bio u krivu. Pakao se ne sastoji od devet nego od deset vrata pakla. Do posljednjeg, svakako najstrašnijeg i najstrašnijeg, vodi nas Rezak Hukanović u svom romanu Deseta vrata pakla. Roman je pisano svjedočanstvo o pola godine provedenih u prijedorskim logorima smrti Omarska i Manjača.

Logoraši su bili u pravu, Hukanovićeva knjiga je dokaz za to, krvavi pir je zapisan i snimljen i ostat će za budućnost kao goli dokument i dokaz protiv dželata. Samo u logoru Omarska ubijeno je oko sedam stotina ljudi, što staraca, što mladića od 15 godina. Kako sam autor kaže: Ova knjiga je samo mali spomenik svim žrtvama logora smrti, izgrađen od najtvrđeg mramora i usađen u moje srce.

Ne zna se zašto je autor pisao u trećem licu kada je sasvim jasno da su to njegova osobna svjedočanstva iz stravičnih logora smrti. On prepričava događaje koji su na prvi pogled previše zbunjujući i nevjerojatni, ali s druge strane srceparajući, a opet istiniti. Govori nam o događajima mržnje, mučenja, iskorištavanja i ubistava. Kada govori o mučenjima, primjećujemo da nam autor potanko objašnjava kroz kakva su torturu i patnju prolazili logoraši zajedno sa svojim očevima, braćom, sinovima i susjedima.

- Događaji koje autor pripovijeda, da su izmišljeni, bili bi strašni. S obzirom na to da su protagonisti ovih događaja ili živi ili ubijeni logoraši, ova je priča literatura koja nam ne da mirno spavati. Autor je imao sreću da preživi svoj put u pakao, a mi čitatelji imamo sreću da ovu priču imamo kao nezaboravno svjedočanstvo o zločinima nad građanima Prijedora i okoline - napisao je Hadis Kurtović u osvrtu na ovu knjigu.

(Mirzet Hamzić/IIN Preporod)