Ramazan - povratak mjeri

Piše: Asim Jelovac

U srijedu, 22. marta 2023. godine, prije prve teravije i uoči prvog dana ovogodišnjeg ramazanskog posta, gradonačelnik grada Koblenza u Njemačkoj David Langner je posjetio naš džemat Koblenz i čestitao okupljenim vjernicima predstojeći mjesec ramazan. U svome obraćanju džematlijama, Langner je podsjetio na zajedničke vrijednosti u religijama, a između ostalih je i post, dobrovoljno suzdržavanje od dopuštenog, i kako se upravo i kršćani trenutno nalaze u danima četrdessetodnevnog posta, koji će trajati do Uskrsa. Istakao je da i on sam prakticira post, i da je ove godine odlučio da posti od alkohola u potpunosti. Uzevši u obzir, koliko alkohol prožima svakodnevni život jednog prosječnog Nijemca, pa i samoga kršćanina, apstinencija od alkohola u vrijeme posta od četrdeset dana zasigurno iziskuje stanovit napor i ulaganje značajnog truda.

Glavna odrednica posta jeste ostavljanje i odricanje od inače dozvoljenih stvari, za razliku od općeg vjerskog načela odricanja i izbjegavanja onog što je po vjeri zabranjeno. I upravo, zbog te apstinencije od dozvoljenog, i to u svim religijama, post jeste i glavna poveznica različitih vjerskih tradicija.

Ostavljajući dozvoljeno i to samo za određeni vremenski period (Kuran 2:184), Bog postom upućuje sve ljude na važnost samopropitivanja i vlastite duhovne obnove, a koja će u konačnici imati svoje efekte i na šire društvo. Svaka promjena pojedinca u njegovim navikama i životnim praksama, imat će svoju refleksiju i na široj društvenoj zajednici.

Otklon od egocentrizma

Sigurno je da danas živimo u vremenu kada je pristup zadovoljavanju ljudskih potreba i samoga ega za najširi sloj stanovništva najdostupniji u povijesti. Materijalizacija svega i sklonost da se sve posmatra kroz perspektivu materijalne i fizičke dimenzije primjetna je i kod tematiziranja samog posta, kao dobrovoljne apstinencije od hrane, gdje se vrlo često susrećemo sa stalnim upitima i dilemama nemuslimana, a sve češće i mnogih muslimana samo o zdravstvenim aspektima posta, te time reduciranju propisa posta, najvećim dijelom na njegovu fizičku, odnosno zdravstvenu perspektivu. Dostupnost svega i u neograničenoj količini postaje pravilo na koje se savremni čovjek udobrome navikao, a sve to jako često biva na račun slabijih i manje zaštićenih, nepravedno malo plaćenih za svoj trud i poslove. Vrlo često biva i prekomjerno iskorištavanje i uništavanje prirodnih resursa.

Smisao posta u prvom redu je na jačanju svijesti o duhovnosti, snaženje moralnih i etičkih vrijednosti čovjeka (leallekum tettekun), bića koje je preuzelo od Boga obavezu i odgovornost unapređenja života na zemlji (halifa).

Upravo u mješovitim društvima, u kojima zajedno žive pripadnici različitih duhovnosti, ali su istovremeno izloženi istovjetnim životnim uvijetima i iskušenjima koja nam nameće savremeni materijalistički orijentisani trend razvoja, važno je isticati pozitivne aspekte samoga posta, a koji su kao takvi korisni i vrijednost za svakoga čovjeka općenito, kojoj god tradiciji ili duhovnosti da pripada. Stoga i jeste post način da se čovjek otkloni od vlastitog ega i brine samo o sebi. Da u sve bržoj životnoj utakmici na momenat zastane i pogleda stanje i potrebe drugih. Stoga je upravo post, možda više od bilo kojeg drugog vjerskog propisa, nosilac univerzalne etike svim ljudima, današnjem modernom čovjeku naviknutom na životni trend "ovdje i sada imati sve" i imati u neograničenim količinama.

Ramazan mijenja čovjeka

Post, ali i sam mjesec ramazan kao period vremena posta, mijenja čovjeka, oštri mu u toku godine otupljeni osjećaj za drugoga, i upućuje ga na zajednicu, društvo kroz sadržaje koje nosi sa sobom. Kroz post, čovjek preispituje svoj odnos, ne samo prema drugome čovjeku, nego prema svakom živom biću, pa i samoj prirodnoj i životnoj sredini. Svojevoljno odricanje i žrtvovanje znače uvijek dobro za samoga pojedinca, ali istovremeno i za drugoga pa i širu zajednicu.

(Objavljeno u štampanom izdanju Preporoda)