Božija riječ - vječna inspiracija: Dvadeseti džuz

Autor: Mahir-ef. Kevrić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Livno

Mukabela, dvadeseti džuz

Ovaj džuz nastavlja surom Neml i počinje spominjanjem Luta, a.s., i jako negativnog primjera njegovog razvratnog naroda, te upečatljivim porukama Uzvišenog o znakovlju koje se nalazi oko nas na nebesima i u zemlji, kiši, baščama, drveću, rijekama, brdima, morima, vjetrovima, stvaranju, opskrbi te Uzvišeni sumira i poručuje Poslaniku, a.s.: "Ti ne možeš mrtve dozvati ni gluhe dovikati… niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u riječi Naše vjeruju, oni će se odazvati." Zalud je silno znanje i dokazi oko čovjeka ako čovjek ne želi da ih vidi.

Džuz dalje nastavlja surom Kasas u kojoj dominira kazivanje o Musau, a.s., od njegova rođenja te egipatska i medjenska epizoda njegova mladalačkog života kao i moćni događaj razgovora s Uzvišenim na brdu Sina. Kroz ova kazivanja vrijedi istaći nekoliko osobina koje Kur'an favorizira i suptilno nameće: Šuajbova, a.s., kćerka dolazi Musau, a.s., "idući stidljivo", Šuajb, a.s., nakon dogovora s Musaom kaže: "Ti ćeš vidjeti, ako Bog da, da sam dobar", a Musa kaže nakon njihovog dogovora: "A Allah je jamac za ono što smo utanačili." Da se referiramo na hadis Poslanika, a.s., u kojem kaže: "Stid je dio imana", jasno praveći temelj za kvalitetno odgojena čovjeka, ne ovo moderno mantranje kako smo svi slobodni da radimo šta god poželimo i šta nam se prohtije.

Nakon zaduženja misijom poslanstva, Musa, a.s., je upućen na faraona kao paradigmu oholnika i nasilnika, u suštini jako iskompleksiranog čovjeka bez trunke samopouzdanja i samovrednovanja jer kako drugačije posmatrati čovjeka koji traži potvrdu od svog okruženja, "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene", i koji kaže, "a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, lažac!" Može, pored iskompleksiranosti biti i psihički bolestan jer čovjek može svakoga slagati, osim samog sebe. Znao je faraon šta je istina i to je, kada se more sastavilo, i priznao. Isto je postupio i njegov ideološki brat Karun. Dovoljna je poruka ajet: "Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće." Minimalno što se može uraditi je da se uputa želi, jer darove ne vrijedi davati onima koji ih ne žele.

Džuz nastavlja surom Ankebut, spominjanjem Nuha, a.s., i znakovitim kazivanjem o Ibrahimu i Lutu, a.s., i sizifoskoj borbi s njihovim devijantnim sunarodnjacima čiji je krajnji intelektulani i kreativni domet bilo obožavanje kamenih, drvenih i inih predmeta kao i razvrat do tada nepoznat ljudskoj vrsti. Džuz završava jasnom porukom Uzvišenog: "Allah dobro zna da ovi kojima se oni, pored Njega, klanjaju ništa ne predstavljaju; On je Silni i Mudri!"

(Objavljeno u štampanom izdanju Preporoda)