Sačuvajmo svoj jezik
Piše: Senad-ef. Šehić, Zajednica Bošnjaka Georgije
Dragocjeni su blagodarni, mubarek trenuci mjeseca ramazana u kojima kroz različite ibadete pokazujemo pokornost, predanost i privrženost svome Stvoritelju. Jedna od mnogobrojnih blagodati koje Gospodar spominje u Kur’anu jeste i blagodat jezika.
Mnogi ibadeti vezani su za jezik, jezikom dozivamo i molimo Gospodara, jezikom Ga veličamo i slavimo, donosimo salavate na Poslanika, kazujemo lijepe riječi kojima unosimo radost u srca ljudi. S druge strane čovjek jezikom čini neke od najtežih grijeha poput širka, laži, potvore, ogovaranja i lažnog svjedočenja.
Nalazimo se u mjesecu u kojem kroz ibadet posta, preispitujemo svoje želje i težnje, disciplinujemo svoje potrebe i kontoliramo svoje nagone i organe. Svjedoci smo da čovjek bez problema ukroti svoj stomak, podnosi glad i žeđ, ali to nije potpunost posta, niti njegov krajnji smisao. Suštinsku vrijednost, naš post ima, tek onda kad stavimo svoj jezik pod kontrolu. Poslanik s.a.w.s nas upozorava da onaj ko ne ostavi ružan govor, nema potrebe da gladuje. Kontrolom jezika čuvamo smisao svog posta, a s druge strane svojim postom bi trebali da čuvamo svoj jezik, jer vjernik kojeg neko uznemirava, treba da kaže: Ja postim, i da se na taj način suzdrži od ružnih riječi.
U svom jezičkom značenju post (sawm) označava i šutnju. U Kur’anu nalazimo primjer Merjem, koja je bila potvorena, napdanuta i izrugivana, ona se branila šutnjom. Kazala je: ja sam se svome Gospodaru na šutnju(sawm) zavjetovala (Merjem 26.). Da je uzvratila, to bi bila njena slabost, a šutnja je za nju značila spas.
Gospodar svjetova na mnogo mjesta u Kur’anu ističe važnost brige o jeziku, posebno je zanimjivo da u suri Mu’minun brigu o jeziku spominje između dva najviše naređivana ibadeta u islamu namaza i zekata.
Uspjet će onaj, ko namaz obavlja, koji ne govori što ga se ne tiče, i koji zekat daje (Mu’minun 1-4)
Trebamo biti svjesni značaja jezika i snage riječi. Često čujemo opravdanje: Nisam ništa uradio, samo sam kazao to i to. Jezikom možemo za sekundu uništiti nečiju čast, ugled, karijeru, rasplakati, zavaditi, prekinuti vezu, upropasiti nekom život na dunjaluku. Gospodar nam zbog toga naređuje: da samo lijepe riječi kazujemo (Isra 53), a Poslanik nam je oporuku ostavio: ili govorite lijepo ili šutite.
Ako se u ramazanskoj školi bogobojaznosti učimo važnoj spoznaji, da je u konačnici samo dragom Allahu poznato da li mi zapravo postimo ili ne, onda bi u toj školi trebali naučiti da je Gospodaru itekako poznato da li su naše riječi istina, potvora ili kleveta.
Poslanik se bojao za svoje ashabe da li će uspjeti sačuvati svoj jezik, iako je moć jezika tada bila ograničena jer nije bilo modernih sredstava komunikacije. U našem vremenu, kada sloboda govora poprima različite konotacije, kada su mogućnosti za potvoru i klevetu jako velike, kada se laž jednim klikom može dostaviti velikom broju ljudi, onome ko sačuva spolni organ i jezik džennet izgleda kao zaslužena nagrada.
Moramo imati na umu, da se spram blagodati jezika moramo odgovorno ponašati, i da je na nama da se potrudimo da naše riječi izgovorene ili napisane donesu dobrotu, mir, sklad i ljepotu.
Gospodaru daj nam da blagodati koje si nam dao koristimo onako kako si Ti zadovoljan!
Moramo imati na umu, da se spram blagodati jezika moramo odgovorno ponašati, i da je na nama da se potrudimo da naše riječi izgovorene ili napisane donesu dobrotu, mir, sklad i ljepotu.
Gospodaru daj nam da blagodati koje si nam dao koristimo onako kako si Ti zadovoljan!
(IZBSA)
