Materijalni imsak i duhovni iftar

Piše: Haris Islamčević

Blagoslovljeno ramazansko vrijeme, koje nam se svake godine iznova vraća, predstavlja posebno vrijeme u kojem se pravovjerni intenzivnije posvećuje svojoj duhovnosti. Uputno je spomenuti i simboliku (uslijed lunearnog kalendara) da nam ramazan svake godine "žurno" dolazi donoseći mnogostruke i raskošno slojevite duhovne darove.

Naravno, kako bi čovjek bio u mogućnosti primiti spomenute darove, potrebno je da svoje spoznajne organe očisti i pripremi za njihov prihvat. Čišćenje (sibgah) naših duhovnih organa spoznaje vršimo, između ostaloga, temeljitom ramazanskom pripremom koja bi trebala otpočeti mnogo ranije. Naši dobri preci su znali blagoslovljeni ramazan svečano dočekivati postom prethodna dva hidžretska mjeseca, sve iz ljubavi prema njemu, ali i čežnjom za milošću Uzvišenog Allaha koja je neophodna svakom Njegovom stvorenju.

Međutim, u današnjem vremenu, koje obilježavaju mnoge krize (čiji je temelj kriza čovjekovog duha, o čemu sam ranije pisao), s jedne strane, i utrka za materijalnim ("kvantifikacijom" – Kur'an 102:1), najveće posljedice ostavljaju na čovjekovu duhovnost koja se, svakim danom, sve više materijalizira.

Jednostavno, savremeni čovjek se nalazi u stalnoj žurbi (od koje je i stvoren – Kur'an 21:37), i urođenu potrebu za duhovnošću zadovoljava svojevrsnom "instant-duhovnošću" (pogledati knjigu "Fenomen Nove misli") koju, doslovno, kupuje poput bilo kojeg proizvoda u granapu.

Da nije sve izgubljeno, i da se moguće bar na momente povratiti u svoj prirodni Zavičaj, svjedoči nam i dolazak blagoslovljenoga ramazana. No, važno je iznova (u)kazivati na ramazansku multiperspektivnost, odnosno potrebu razumijevanja svih dimenzija ovog blagoslovljenog mjeseca.

Iako je njegova temeljna odrednica post, odnosno suzdržavanje od jela, pića i tjelesnih užitaka od pred zoru do iza zalaska sunca (kako ga oslovljava islamsko pravo), na post (siyam ili sawm) valja gledati kao na blagoslovljeni period šutnje čovjekove ovosvjetske dimenzije, njegovog materijalnog aspekta, dočim istovremeno on predstavlja snažno, raskošno, buđenje čovjekove duhovnosti, njegove metafizičke dimenzije, kroz aktiviranje njegovih spoznajnih centara: srca, duha, uma i kreativne imaginacije, putem kojih dotičemo ne samo ličnu iskonsku prirodu, nego svu prirodu kako u makro tako i u mikro kosmosu. Imsak i iftar ne predstavljaju isključivo dva tehnička, pravna termina. Oni, doista, u pravnom smislu označavaju početak i kraj dnevnog posta.

Međutim, u razumijevanju duhovne dimenzije ramazana, oni predstavljaju dvije suštinske dimenzije: imsak – prekid veze s materijalnim, dok iftar razumijevamo kao duhovno prihvatanje raskošnih ramazanskih darova.

A njihova najgizdanija raskošnost se nalazi u prediftarskim momentima, kada između postača i njegovog Gospodara nema nikakvih zastora i prepreka, što rezultira prihvatanjem svih molitvi (dova) koje postač u tim momentima uputi svome Gospodaru, a one se prije ogledaju u željama da što kvalitetnije iskoristimo našu prolaznost, kako bismo zadobili Božiju milost i blizinu.

Ukoliko naš post ispostimo višestrukim razinama, dakle, ne isključivo kroz gladovanje i žeđanje, nego i snagom naše duhovnosti, ali i kroz iskazivanje brige prema drugima oko nas, tek onda možemo očekivati najraskošniji poklon čiju vrijednost poznaje samo Dragi Bog. Kako u hadisu prenosi blagoslovljeni Muhammed da je Uzvišeni Allah kazao kako svako djelo pripada sinu Ademovom, osim posta.

"On je Moj", veli Allah, "i Ja sam nagrada za njega."

(Preporod.info)