Sehurski program RTV BIR: 40 godina od Sarajevskog procesa

Gosti šestog izdanja devete sezone sehurskog programa Radija BIR, koji uređuje i vodi Zehra Alispahić, bili su Sabina Berberović, kćerka prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine rahmetli Alije Izetbegovića, Edhem Bičakčić, jedan od bošnjačkih intelektualaca protiv kojeg je vođen Sarajevski proces, Amila Kasumagić - Fočo, kćerka dugogodišnjeg člana organizacije Mladi muslimani rahmetli Ismeta Kasumagića i jednog od bošnjačkih intelektualaca protiv kojeg je vođen proces, te Kemal Terzić, također jedan od aktera procesa.

Ovom prilikom su razgovarali o 40. godišnjici Sarajevskog procesa.

- Taj dan, kada je otpočeo Sarajevski proces, bila sam u gradu. Kupovala sam na pijaci stvari, nakon čega sam otišla kući roditeljima, jer sam im htjela pomoći oko dočeka nekih gostiju. Sreća što sam imala ključ i što nisam zvonila na vrata. Unutra sam zatekla pretres stana. Pred mene je izašao inspektor, sa kojim je bilo još deset agenata. Majka i otac su sjedili na kauču. Mama je plakala, a otac je bio staložen i ozbiljan. Od sestre sam saznala kasnije, a ona je stanovala blizu roditelja, da joj je neko to jutro vrlo rano došao na vrata i rekao da joj mama nije dobro. Njen muž se odmah spremio i došao, međutim, agenti ga nisu pustili da uđe. Opet su sestrin muž i ona pokušavali da saznaju nešto i još dva puta su dolazili i nije im dozvoljeno da uđu. Sve su pretresali, pogotovo očevu radnu sobu. Sjećam se da su ubacivali u vreće knjige, tekstove i članke. Kada su zajedno s njim krenuli, babo se osvrnuo prema nama i rekao: "Objavite knjigu" - kazala je Berberović.

Bičakčić je naglasio kako su on i ostali, u toku istražnog procesa, bili u totalnoj izolaciji.

- Nakon potpisivanja prvobitnog zapisnika, otpremljen sam u Centralni zatvor. Saznao sam da su mi sestre oslobođene, kao i supruga. U zatvoru smo bili predati istražnom sudiji. On je korektno uzimao zapisnik, gdje sam ja mislio da će stvari ispasti na kraju kako treba. Bili smo, u toku istražnog postupka, u stepenu najveće izolacije. Nije nam bila omogućena štampa, dobivanje pisama i bilo kakva komunikacija sa najbližima. Bio sam u sobi od osam kvadrata. Jednom u mjesecu smo imali priliku da se vidimo sa porodicom, gdje su bili prisutni nadlaženi organi, uz minimalnu komunikaciju. Nismo imali pravo na advokata sve do optužnice. Branite se za nešto što ne spoznajete kao krivicu. Ogromna medijska kampanja je pratila proces. U nekim trenucima, prepadnete se sami sebe - rekao je Bičakčić.

Prema riječima Amile Kasumagić - Fočo, u procesu nisi bili maltertirani samo prvooptuženi.

- Najpotresnije je bilo što su maltretirali stare - Mlade muslimane, koji su u mladosti već odslužili velike kazne. Naša sva porodica su bili Mladi muslimani. Moj daidža je odslužio deset godina u Zenici. Njega su pozivali, u toku procesa, da svjedoči protiv mog babe i protiv Alije Izetbegovića. Daidža je bio van sebe, u jako teškom stanju i strahu. S druge strane, ta atmosfera je bila užasna. Kada bi krenula na fakultet, ljudi su bježali od mene. Jer, ljudi su se bojali da ne bi bilo pozivani da svjedoče. To je bilo jako teško razdoblje za nas i naše porodice, za naš narod općenito - naglasila je.

Terzić je kazao na kraju kako su dani u zatvori bili jako teški.

- Zenica je bila najhladniji grad. Radio sam težak fizički posao u zatvoru, dok je izuzetno hladno. Čak sam i u štrajk išao. I kada sam izašao iz zatvora, imao sam strah da me uvijek mogu zatvoriti. Takva je bila atmosfera - rekao je Terzić.