Poruka vjere, poruka dobra: Oholi i hvalisavi se ne nalaze u Božijoj milosti

Gosti šestog izdanja ramazanskog serijala BIR televizije "Poruka vjera, poruka dobra" bili su prof. dr. Fuad Sedić, prof. dr. Rifet Šahinović i Senad-ef. Hevešević, a govorili su o temi "Oholi i hvalisavi se ne nalaze u Božijoj milosti".

Imamo li kao ljudi urođene sposobnosti da se hvalimo i uzdižemo, govorio je Sedić.

- Jezik kao organ može biti dvojak. Možemo ga koristiti u onome što je dobro i u onome što je štetno. Najopasnija osobina koja može zadesiti čovjeka upravo je oholost. Iblis nije učinio sedždu Ademu, a.s., zbog oholosti. Mi kao vjernici moramo se čuvati te osobine, a svjesni smo da u čovjeku ima potreba da se pohvali. Mi se moramo boriti sa svojim nefsom da nam šejtan ne uskoči i ne pokvari djelo. Svakodnevno se trebamo Uzvišenom moliti da nas sačuva te pogubne osobine - zaključio je Sedić.

O tome kako razlikovati ponos i dostojanstvo od hvalisavosti, te kako postom smirujemo naš ego i dopuštamo duhovnim organima da pričaju, između ostalog, govorio je Šahinović.

- Pitanje ponosa i dostojanstva jeste pitanje koje od nas traži vjera, da budemo dostojanstveni i da čuvamo svoju čast. Kada želimo ovo dvoje razlikovati od oholosti, moramo kod sebe razviti mehanizme i znati šta znači oholost. Oholost dolazi do izražaja posebno kod onih ljudi koji vladaju nad drugim ljudima. Također, oholi čovjek želi instrumentalizirati ljude, da svi ljudi njemu ugađaju tako da samo njega veličaju. Kada govorimo o ovoj oholosti, uvijek trebamo imati na umu da je povezana s ljudskim strastima, s ljudskom gorčinom. Mi svoju oholost moramo stalno prepoznavati u svim segmentima i liječiti je - kazao je Šahinović.

Da li i na koji način oholost može biti korisna, Hevešević je kazao da "smatrati da bilo koji korak u predstavljanju vlastitih aktivnosti, djela ili nekih postupaka u startu znači neku oholost, bilo bi pogrešno gledište".

- Mi kao ljudska bića, u određenoj mjeri i sa stanovišta analize psihologije, potrebna nam je potvrda te okoline da ono što radimo je dobro ili nije dobro. U suštini, nam je potrebno savjetovanje. Sa stanovišta naučnih istraživanja, dokazano je da samopouzdanje raste ako postoji određena količina povratnih informacija o onome što radimo. Ako je čovjek okružen samo onima koji potvrđuju da je sve u redu, onda lahko zađe ne samo u fazu oholosti, nego i iluzije, koja je još teža. Svaki čovjek u određenoj mjeri želi da predstavi ono što radi, ali je nekakva granica vraćanje na pitanje iskrena nijjeta - naglasio je on. 

Cijela emisija dostupna je na YouTube kanalu BIR televizije.

(Dželila Kukan/Preporod.info)