Meho-ef. Šljivo: Mjesec ramazan je poput vode, nepresušna blagodat sa različitim vrelima

Mjesec ramazan donosi obilje blagodati, vidljivih i skrivenih, to je mjesec neiscrpne milosti i neizmjernog oprosta. Ramazanski post i postači su kao nepresušna voda i njena vrela - kazao je to voditelj Odjela za hatabet, vaz i iršad Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Meho-ef. Šljivo.

Muslimani danas poste prvi dan mubarek mjeseca ramazana, a Meho-ef. Šljivo u intervjuu za Fenu govori je o fizičkim, socijalnim, ali i duhovnim aspektima i perspektivama posta. 

- Ramazanski post i postače u ramazanu možemo uporediti sa nepresušnom vodom i njenim vrelima. Iako voda posvuda predstavlja jedinstvenu zbilju, ona ipak ima različit okus shodno mjestu na kojem izvire. Ima je i slatke i slane i kisele. Ipak, voda je voda u svakom stanju. Njena zbilja i suština se ne mijenja, bez obzira na njen ukus. Post kao Božiji propis i jedinstven ibadet je kroz povijest ljudskog roda ostao nepromjenjivo i nezamjenjivo odgojno sredstvo neiscrpnih mogućnosti, ali to kako će se post odraziti na našem karakteru i našem vjerovanju ovisi od naše duhovne pripravljenosti - rekao je Šljivo.  

Nagradu za post, pojašnjava, Uzvišeni je pripisao Svom plemenitom Biću, a On je Najplemenitiji i Najdarežljiviji. Nagrada je vrijedna koliko je vrijedan njen Davalac, zato je nagrada za post nesaglediva, mnogostruka i neprocjenljiva.    

- Post, kao i namaz i zekat jesu sredstva, neophodna sredstva koja su nam nužna kako bi se kao Božiji robovi približili Njemu i osjetili Njegovo prisustvo, Njegovu ljubav i milost - naglasio je Šljivo.    

Nijedan postač, navodi on, ne smije ostati ravnodušan pred činjenicom da se upravo on, zahvaljujući Božijoj uputi, odazvao pozivu da posti. Spremnost da izvršimo neki Božiji propis ne ovisi samo o našoj dobroj volji, pravilnije bi bilo reći da je izvršavanje naših propisa rezultat blagodati Božije upute.    

Ramazan je i mjesec socijalne odgovornosti, a ramazanske dužnosti i ibadeti poput zekata i sadekatul-fitra najneposrednije su usmjerene na iskazivanje naše brige za drugoga i za zajednicu.    

- Kompenzacijski propisi u ramazanu koji nam omogućavaju, ili da otkupimo greške učinjene tokom posta ili da obavezu posta zbog hronične bolesti ili starosti izvršimo nekim drugim pobožnim činom, kao što su propisi keffareta i fidje, također u prvom planu podrazumijevaju solidarnost sa siromasima, nevoljnicima, ljudima u potrebi - pojašnjava Šljivo. 

Izvršavajući materijalne ibadete u ramazanu muslimani iskazuju zahvalnost Stvoritelju. 

Efendija Šljivo se osvrnuo i na okolnosti u kojima nas mjesec ramazan zatiče, a to su po njegovim riječima, tzv. postnormalna vremena u kojima je krize nemoguće kontrolirati.

 Gledajući izvana, kaže on, putem tehnike, tehnologije, nauke - ljudi nikada nisu bili moćniji. Gledajući iznutra, ljudi nikada nisu bili krhkiji, nemoćniji i nesigurniji. Sve se munjevito i preko noći ubrzava.   

Stoga, potcrtao je Šljivo, ramazan je prilika da pokušamo bolje upoznati sebe i svoju dušu.

- Tražiti dušu u optici nauke i tehnike je kao puhati u praznu peć. Duše nema bez vjere, jer vjera nije samo sistem doktrina i praksi, već nešto sveobuhvatno, duboko, intelektualno nedoseljivo, krajnje osobno, usmjereno ka transcendenciji prema čemu pokazujemo ljubav, predanost i strahopoštovanje - naglašava Šljivo.  

Na pitanje koliko smo danas svjesni važnosti učenja sadržanog u Kur'anu, efendija Šljivo ističe da je Kur'an najljepši govor, opomena, uputa, vodič, jasan dokaz razlikovanja dobra od zla.   

- Učenjaci su često Kur'an poredili sa kosmosom, jer je on bezgraničan i neiscrpan poput univerzuma i u njemu postoji savršen sklad. Svemir je Kitabul-menšur, svim osjetilima, umu i razumu izložena i rasprostrta knjiga sa bezbroj Božijih fenomena, znakova i manifestacija, a Kur'an je Kitabul-mestur, zapisana knjiga u kojoj su znaci za one koji su razumom obdareni i čija srca nisu slijepa u grudima - pojašnjava ef. Šljivo.    

Oni koji nastoje da proniknu u kur'anska značenja i mudre poruke, dodaje on, moraju prije čitanja njegovih stranica pročistiti svoja srca i namjere, a to znači da pred Božijom riječi moramo pokazati poniznost i poštovanje.   

- Kao što se Kur'an ne može čitati i uzimati u ruke bez abdesta, tako se Kur'anu ne može prilaziti sa sumnjom, predrasudama i arogancijom - ističe on. 

Podsjetio je da je samo čitanje i učenje, ali i slušanje učenja Kur'ana ibadet.

- Zahvaljujući kur'anskim kazivanjima čovječanstvu je omogućen intelektualni pristup prošlosti kojoj nijedan čovjek nije bio svjedok i koji je izvan dosega naših opažanja. Kur'an nam pruža saznanja o nevidljivim i nadosjetilnim svjetovima, o proživljenju i životu poslije smrti. Kur'an je najsigurniji vodič onome ko teži moralnom i kreposnom životu - ističe Šljivo.

Istovremeno, dodaje, Kur'an je utjeha, podstrek, ohrabrenje iskrenima i čestitima. 

- Kur'an je više od knjige jer je istovremeno vodič čovjeku i čovječanstvu. Kur'an nas stalno na svojim stranicama podsjeća da su strasti najveći neprijatelji. U fizičkom svijetu stvarne neprijatelje ponekad možemo pridobiti kada im pokažemo blagonaklonost ili im učinimo neko dobro. Međutim, strast je neprijatelj s kojim nema koketiranja i kompromisa i sve što joj više ugađamo, ona nam postaje sve veći dušman - naglasioje u intervjuu za Fenu Meho-ef. Šljivo. 

(Preporod.info)