Božija riječ - vječna inspiracija: Šesti džuz

Autor: Abdulgafar-ef. Velić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo

Mukabela, šesti džuz

U nekoliko posljednjih stranica, posebno od 150. ajeta sure Nisa, naglašava se nemogućnost vjerovanja u Boga bez vjerovanja u sve Njegove poslanike. Očigledno je da se kur’anske riječi "..i govore: U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo..." odnosne na jevreje i kršćane. Prvi ne priznaju ni Isaovo, a.s., ni Muhammedovo, a.s., poslanstvo, a drugi poriču Muhammeda, a.s., kao poslanika.

Maide jedna je od tri kur’anske sure (El-Maide, El-Hudžurat i El-Mumtahina) koja počinje riječima "Ja ejjuhellezine amenu..." (O vjernici...)

U prvom ajetu ove sure od vjernika se traži da ispunjavaju obaveze: "O vjernici, ispunjavajte obaveze!". Također brojni ajeti u ovoj suri govore o ugovorima, npr. poziv vjernicima na odgovornost preuzetih obaveza, zatim tu su i pozivi Poslaniku, a.s., u kojim se opisuje njegova misija i zadatak, te pozivi sljedbenicima knjige (jevrejima i kršćanima). Stoga je jedan od naziva za ovu suru i Suretul-ukud (sura koja govori o sporazumu).

Jedna od karakteristika ove sure je i to što šesnaest ajeta iz ove sure počinje riječima: Ja ejjuhellezine amenu... Također, dva ajeta ove sure počinju riječima: Ja ejjuher-resulu... (O Poslaniče...), u kojima se opisuje misija i zadatak Poslanika, a.s., Pet ajeta počinje riječima: Ja ehlel-kitabi... (O sljedbenici knjige...) što predstavlja određene pozive i obavijesti sljedbenicima knjige (jevrejima i kršćanima).

Medinski ajeti prepoznatvljivi su i po tome što počinju riječima: O, vjernici!, dok mekanski počinju: O, ljudi!. Također, medinske sure sadrže u sebi kazivanja o jevrejima i kršćanima. Većina ajeta u ovom džuzu, posebno u suri El-Maide, govori o kršćanima.

Analizirajući ajete koje se odnose na kršćane možemo govoriti o nekoliko grupa ajeta. Prva grupa ajeta su oni koji govore o kršćanima kao najbližim prijateljima za muslimane, o čemu se govori u 80. ajetu sure El-Maide. U drugoj grupi ajeta pozivaju se vjernici da za prijatelje ne uzimaju kršćane kao i one koji našu vjeru za podsmjeh i zabavu uzimaju, o čemu se govori u 51. ajetu sure Maide.

U suri Bekare, Allah, dž.š. se obraća Poslaniku, a.s., u vezi s kršćanima i kaže: "Ni jevreji ni kršćani neće tobom biti zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu..." (Bekare 120) Kao odgovor na sve ove na prvi pogled suprotstavljene ajete može nam poslužuti 113. ajet sure Ali Imran u kojem se za kršćane kaže da nisu svi isti. Ovaj ajet, kojeg smo uvrstili u četvrtu kategoriju, kazuje nam dvije istine. Prva istina da svi kršćani nisu isti, dok je druga istina da među njima ima onih koji su dobri, te su stoga i najbliži muslimanima.

Za razliku od drugih muslimanskih zajednica, bosanski muslimani žive u specifičnom prostoru i Allahovom odredbom za svoje susjede imaju pravoslavne kršćane, zatim katolike s druge strane, te jevreje. Naime, postoje djelovi muslimanskog svijeta u kojima nema kršćana, te samim tim postoje muslimani koji nisu uživo vidjeli kršćane. Također postoje i oni mufesiri koji su pojašnjavali i pojašnjavaju ove ajete, a nisu živjeli s kršćanima. Božija je odredba da smo mi bosanski muslimani s kršćanima svakodnevno u kontaktu. Upravo iz tog razloga moramo znati i dobro razumijeti ove ajete koji nam govore o kršćanima.

(Objavljeno u štampanom izdanju Preporoda)