Memišević Hodžić: Šuma može bez ljudi, ali ljudi ne mogu bez šume

Memišević Hodžić podsjeća da entitet Federacija Bosne i Hercegovine još nema Zakon o šumama. Taj je zakon proglašen neustavnim još davne 2009. godine, a u decembru 2011. godine i Uredba o šumama FBiH koja je proglašena poslije njega. Kantoni su u međuvremenu usvojili svoje zakone o šumama i šumama se upravlja na osnovu tih zakona.

- Paradoksalno je što se u govoru, pa i u dokumentima, šume još dijele na "državne", koje obuhvataju površinu od oko 80 posto i "privatne", a njima se upravlja na osnovu kantonalnih zakona. Mi danas možemo govoriti samo o smjerovima u kojima se kreću posljedice nedostatka federalnog zakona, a to se prije svega odnosi na zaštitu šuma i šumskih zemljišta od bespravne i prekomjerne sječe, uzurpacija i slično, a o razmjerama tih posljedica biće potrebno provesti opsežne studije. Na ovaj važan datum za šume i šumarstvo želim poručiti da je hitno potrebno usvojiti Zakon o šumama FBiH - podvukla je Mirzeta Memišević Hodžić.

Ona ističe da u Bosni i Hercegovini još uvijek imamo visok procenat prirodnih šuma, koje nisu nastale pošumljavanjem nego prirodnim podmlađivanjem u sastojinama. One obično sadržavaju drveće različitih vrsta i starosti, što pomaže očuvanju naših šuma i čini ih atraktivnim, posebno za one zemlje koje su svoje šume pretvorili u monokulture.

S obzirom na vrste drveća, najzastupljenije su šume bukve i jele sa smrčom, odnosno šume bukve i jele, ali i u vertikalnom i u horizontalnom smislu imamo veliko bogatstvo različitih vrsta lišćara (higrofilne vrste kao što su vrbe, johe, topole, hrast lužnjak, zatim hrastovi u različitim kombinacijama sa drugim vrstam) i četinara (crni i bijeli bor u čistim ili mješovitim sastojinama, munika, u svijetu poznata kao bosanski bor, bor krivulj na gornjoj granici šumske vegetacije).

Podaci posljednje inventure šuma u Bosni i Hercegovini nažalost nisu dostupni za Federaciju Bosne i Hercegovine, ali preliminarni podaci govore da je oko 63 posto teritorije Bosne i Hercegovine pod šumama i šumskim zemljištem. Naravno, nisu sve šume istog kvaliteta, ali valja naglasiti da svaka šuma ima (najmanje) ekološku ulogu, i da se gospodarskim aktivnostima, na osnovu adekvatnih zakonskih i planskih rješenja, stanje u šumama može i mora popravljati.

Memišević Hodžić naglašava da će najbolje rezultate o stanju bosanskohercegovačkih šuma dati rezultati inventure koji su objavljeni za RS a nisu za FBiH.

- Tu će se jasno vidjeti koliko imamo šuma i kakve su one. Ono što ja vidim na terenu jeste da naše šume na pojedinim dijelovima jesu pretjerano eksplaotirane, bilo je mnogo i bespravnih sječa ili šumskih krađa, ima naravno i oštećenja od drugih faktora kao što su insekti, imamo i minirane površine koje otežavaju aktivnosti na zaštiti šuma. Imamo i šumske požare, koji me posebno uznemiravaju i ljute, koje unište ogromno šumsko bogatstvo a najčešće su izazvane nepažnjom, nebrigom, a ponekad i namjerom čovjeka. Ovim putem, pred dolazak proljeća, apelujem na stanovništvo koje čisti svoje posjede ili ide na izlete, da vode računa i ne izazivaju požare koji uvijek imaju nesagledive i nenadoknadive posljedice. Ipak, u našim šumama vidim potencijal za oporavak, pod uslovom da hitno počnemo sa njihovom zaštitom i aktivnostima na unapređenju - podvukla je.

Doktorica šumarskih nauka Mirzeta Memišević Hodžić podsjeća i na prašume Bosne i Hercegovine.

Ona kaže da se govori o broju od 12 prašuma na području Bosne i Hercegovine, iako nisu sve proglašene prašumama, ali se tako tretiraju. To su Perućica, Janj, Ravna vala na Igmanu, Trstionica kod Kaknja, Crni vrh na Grmeču, Plješevica kod Bihaća, Malovčića dolina kod Sanskog Mosta, Masna luka na Čvrsnici, Bobija na Grmeču, Lom kod Oštrelja, Plješevica kod Bihaća, Mačen do kod Kladnja.

Podvlači da u Bosni Hercegovini postoji veliki broj endemskih vrsta, biljaka i životinja.

- Ja bih izdvojila bosanski ljiljan koji je još od davnih vremena korišten kao simbol državnosti Bosne, te vrste drveća Pančićevu omoriku i bosanski bor, poznatiji kao munika. Mnoge od naših endemskih vrsta su nažalost i ugrožene, i nalaze su u crvenim listama ugroženih vrsta koje su, opet nažalost, usvajane na nivou entiteta a ne na nivou Bosne i Hercegovine - mišljenja je ona.

Podsjeća da u Bosni i Hercegovini imamo i invazivnih biljnih i životinjskih vrsta. Invazivne vrste se inače vode u tzv. crnim knjigama (popis vrsta koje izazivaju zabrinutost) i bijelim listama (popis vrsta koje ne nose ekološki rizik), a kod nas samo kao invazivne, bez razdvajanja na crnu i bijelu listu, i opet na entitetskom nivou.

- Jedna od najpoznatijih invazivnih vrsta biljaka je ambrozija, veoma alergena biljka koja se teško suzbija. Postoje također i vrste drveća koje se vode kao invazivne, kao sto su naprimjer javor negundovac ili bagrem. Invazivne vrste konkuriraju našim domaćim vrstama u borbi za stanište i vrlo često ih potiskuju. Invazivne vrste insekata za kratko vrijeme mogu opustošiti velike površine šuma jer one nisu izgradile otpornost na te insekte koji ranije nisu postojali na tom prostoru - podvukla je.

Mirzeta Memišević Hodžić naglašava da je u toku multidisciplinarni projekt "Procjena stanja prirode u BiH", od kojeg se očekuju odgovori na ova i mnoga druga pitanja.

- Na osnovu kratko predstavljene strukture, aktivnosti i ciljeva projekta, jasno je da uspješna realizacija ovog velikog i značajnog projekta za Bosnu i Hercegovinu zahtijeva angažman, te kvalitetno i kontinuirano učešće većeg broja naučnika različitog profila, donosilaca odluka u različitim sektorima (privreda, šumarstvo, vodoprivreda, poljoprivreda, energetika, zdravstvo, saobraćaj, civilni poslovi itd.), nevladinog sektora i predstavnika međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini - smatra ona.

Ovogodišnji slogan je "Zdrave šume za zdrave ljude", te Mirzeta Memišević Hodžić podvlači da bez zdravih šuma nema ni zdravih ljudi.

- Vidjeli smo šta su nam šume značile za vrijeme pandemije COVID-19. Mnogi su se tada, nakon godina zabavljenosti poslovima i obavezama u gradovima, uputili u šumu i osvijestili njen značaj - kazala je. Bez stabilnih šuma, podvukla je, ne bi bilo čiste i pitke vode, čistog zraka, prostora za rekreaciju, reguliranja ekstremnih ljetnih i zimskih temperatura, i još mnogo toga što uzimamo zdravo za gotovo. Bez stabilnih šuma bilo bi sve više klizišta, poplava i raznih drugih pošasti.

Osim što je doktorica šumarskih  nauka, viša asistentica na Šumarskom fakultetu Mirzeta Memišević Hodžić je i pjesnikinja, a 21. marta je ne samo Svjetski dan šuma nego i Svjetski dan poezije.

- Da bi čovjek postigao ravnotežu i ostao u njoj, potrebno je da nahrani tijelo, um i duh. Šuma hrani sve to, a poezija bar dvoje od toga. U okviru aktivnosti na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, osim sa studentima, u prilici sam raditi i sa najmlađim članovima našeg društva, i primijetila sam da čak i oni razumiju ovu poruku: Šuma može bez ljudi, a ljudi ne mogu bez šume. Ne nosite vatru u šumu, nego u svome srcu nosite žar da je čuvate - zaključila je u razgovoru za Fenu Mirzeta Memišević Hodžić.

Svjetski dan šuma obilježava se svake godine 21. marta kako bi se skrenula pažnja na važnost očuvanja šuma i šumskih ekosistema. Obilježavanje Svjetskog dana šuma započelo je 1971. godine na inicijativu Evropske poljoprivredne konfederacije. Kasnije je i UN-ova organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) podržala ovu ideju vjerujući kako takav događaj može doprinijeti povećanju svijesti o očuvanju šuma i šumskih ekosistema. Odlukom UN-a od 2012. svake godine 21. marta obilježava se Svjetski dan šuma. 

(Preporod.info)