Post - Božiji dar čovječanstvu

„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, kako biste bili Boga svjesni“(Bekara, 183.)

Odmah na početku ajeta o propisu posta, Bog ljudima pruža jednu značajnu informaciju, a to je da je post, kao propis, ibadet i bogoslužje, bio propis i svim drugim narodima, odnosno sljedbenicima prethodnih objava, prije Kur‘ana.

Time se post, kao vid pobožnosti od Boga propisane, svrstava u kontinuirane i konstantne Božije propise, kroz cjelokupnu povijest (svetopovijest) Božije upute, a što nije slučaj sa svim ostalim ibadetima kojima su ljudi zaduživani. Kur‘an kao posljednja objava samo nastavlja prenositi ovaj Božiji propis, ali nam istovremeno ukazuje na njegovu posebnost i važnost.

I doista, post kao sustezanje od konzumacije jela, pića, tjelesnih užitaka, možemo i danas naći u svim značajnim religijskim tradicijama. Kod sljedbenika ibrahimovske tradicije monoteizma, post je duboko ukorijenjen vjerski propis i praksa, koja se u različitoj formi redovno provodi i predstavlja jednu od temeljnih vjerskih dužnosti.

U judaizmu je post podijeljen u više dana u godini u kojima se praktikuje, na više formom različitih načina, a izdvaja se obavezni post na Dan iskupljenja (Yom Kippur), kada se posti od zalaska Sunca i čitav naredni dan do ponovnog zalaska. Odricanjem od hrane i pića, posla, vožnje automobilom i drugih stvari koje su vezane za materijalni svijet, nastoji se umiliti i približiti Bogu. Post u judaizmu se veže i za Musaov četrdesetodnevni boravak na gori Sinajskoj. Post je dio vjerske prakse i u kršćanstvu, te se na više mjesta u Bibliji spominje.

Tradicija je u kršćanstvu i podsjeća na Isaov boravak u pustinji i njegov post u tom periodu. S vremenom su se u različitim frakcijama kršćanstva, razvile i različite vrste posta, pa se danas post u kršćanstvu praktikuje kroz više različitih formi, od potpunog odricanja od jela i pića, do apstinencije samo od određenih životnih namirnica ili pak nekorištenja nekih savremenih tehničkih pomagala u određenom vremenskom periodu. Kako bi postigli harmoniju između meterije i duha, u tradiciji budizma i hinduizma je post redovna praksa. Postom se tokom dana obuzdavaju strasti i pročišćavaju misli, a noći se provode u meditaciji i molitvi.

U svim ovim religijskim tradicijama, vidimo da je post, kao odricanje od materije i materijalnog, put i način duhovnog jačanja i sazrijevanja. Osim ove duhovne komponente odricanja postom, sve češće se iznose i zdravstveni aspekti koje post sa sobom donosi.„Postite, bit ćete zdravi“, poruka je poslanika Muhammeda, a.s, a zdravstveni aspekt posta, tj. utjecaj samoga posta na poboljšanje fizičkog zdravlja, održavanje bioritma tijela, preporuka je i savjet svih ozbiljnih medicinskih i nutricionističkih studija danas, te otkrivanjem mnogih zdravstvenih prednosti posta, uveliko je doprinijelo da se post danas, ponovo otkriva kao prirodni lijek i regenerator zdravlja.

Iako se u određenim dijelovima post razlikuje od jedne do druge vjerske tradicije, njegova suština pa i cilj su umnogome slični. Naglasak je prije svega na svjesnom i namjernom odricanju od onoga što nas kao ljude veže za ovozemno i materijalno, s ciljem da se dadne prednost duhovnom i umnom.

Kao takav, post je još jedna jaka spona među religijama i može se puno više iskoristiti na međusobnom približavanju vjernika i sljedbenika različitih religija. Kao sastavni dio svih religija, post je istinski Božiji dar čovječanstvu, koji ih je u stanju zbližiti i izgraditi bolje međusobno povjerenje i uzajamno poštovanje. Svoje ramazanske radosti, kada muslimani osjećaju blizinu i jačinu duhovne energije koju mjesec ramazan i post nose u sebi, muslimani trebaju što više dijeliti s pripadnicima drugih religija.

To se posebno odnosi na naše vjernike u zapadnim, mješovitim društvima. Ramazan je izuzetna prilika, da u svojim džematima, domovima, ugostimo za iftarskim soframa pripadnike različitih vjerskih zajednica, proširimo svoja prijateljstva i približimo se jedni drugima, kroz promovisanje pozitivnih vrijednosti koje u sebi post nosi za sve ljude na svijetu, neovisno o njihovom vjerovanju ili uvjerenju. To je i najbolji način predstavljanja islama, njegove univerzalnosti i zajedništva u različitostima.

(Asim Jelovac/IIN Preporod)