Rukopisi perzijskih pjesnika u Bosni
Piše: dr. Ekrem Tucaković
Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu najznačajnija je riznica u kojoj se čuva rukopisna građa na orijentalnim jezicima važna za proučavanje kulturne historije Bosne i Hercegovine, intelektualnih gibanja, književno-umjetničkih tendencija i, općenito, raznolikih naučnih i kulturnih strujanja u periodu viševjekovne osmanske uprave u Bosni i Hercegovini i regionu.
Među rukopisnom građom na orijentalnim jezicima u Gazi Husrev-begovoj biblioteci najmanji dio čine rukopisi na perzijskom jeziku. Od sačuvanog perzijskog fonda rukopisa najveći dio zauzimaju rukopisi iz područja perzijske književnosti i jezika.
Ovaj dio perzijskog rukopisnog opusa jasno potvrđuje da su Bošnjaci već od kraja 15. stoljeća prepoznali književne vrijednosti i nadahnjivali se pjesničkim veličinama koje i danas u svjetskoj poetskoj baštini zauzimaju istaknuto mjesto.
Također, to govori i o dominantnim književnim tokovima, strujanjima i utjecajima koji su bili prisutni na ogromnom geografskom prostoru i u posve raznovrsnim društvenim i političkim sredinama, uzevši od Indijskog potkontinenta do obala Une i Korane kao krajnjem zapadnom kraku islamskog kulturnog utjecaja. Na tom geografskom prostoru dugo su vremena važili veoma srodni književni kriteriji, oblici, forme pa čak i motivi i teme.
U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalaze se rukopisni primjerci, kompletni ili fragmenti, skoro svih značajnijih perzijskih pjesnika i književnika.
Prema broju rukopisnih primjeraka pojedinih djela ili, pak, autora, može se konstatirati da su na ovim prostorima od perzijskih pjesnika bili posebno popularni Feriduddin Attar i njegova djela Pandnāma, a potom Mantiq at-Tayr, zatim djela Sadija Širazija: Būstān i Golestān, Hafizov Dīvān, a tu spadaju i djela Abdurahmana Džamija i Mesnevija Dželaludina Rumija.
Ovaj zaključak izvodi se iz činjenice da su navedena djela najčešće prepisivana, prevođena i komentirana, jer čine najveći dio književne građe na perzijskom jeziku u ovoj biblioteci.
Pregled vlasnika rukopisa i mjesta iz kojih je rukopisna građa dospjela u Gazi Husrev-begovu biblioteku pokazuju da se u mnogim našim naučnim centrima, intelektualnim krugovima i porodicama čitala i prepisivala književna literatura koja je bila u to doba znak kulturnog prestiža. Kao što se danas prevode i štampaju djela inostranih književnika i pjesnika, nekada su se u Bosni i Hercegovini prepisivala ili u nju donosila djela stranih književnika, a očito nisu prevođena budući da intelektualna elita koja se njima koristila nije imala značajniju potrebu za prevođenjem, nego ih je čitala i komentirala u originalnom izdanju.
