GSS je stil života, lekcija za sve nas i ponos Bosne i Hercegovine

Nakon što su se spasioci Gorske službe spašavanja Federacije BiH (GSS) vratili iz misije u Turskoj željeli smo da prije svega govore o sebi, odnosno da upoznaju širu javnost šta je GSS i kako djeluje bez fonda uz doslovno svakodnevni rad na terenu. Riječ je o volonterskoj jedinici koja je na raspolaganju određenim državnim tijelima s ciljem spašavanja i zaštite života građana.

Da bi se osnovala stanica Gorske službe spašavanja treba da ima tri registrovana spasioca, pet pripravnika i jednog doktora te dio određene opreme. Spasioci se mogu educirati trenutno isključivo kroz obuku Gorske službe spašavanja Federacije, koja ima poseban sistem edukacije i koji se naslanja na tradiciju staru 70 godina. Zahvaljujući ovakvom pristupu ova služba ima 100 postotni učinak hiljadama spašenih života, desetinama hiljada akcija o čemu smo razgovarali s predsjednikom GSS-a Dženadinom Veladžićem.

- Da bi neko postao spasilac potrebno je od tri do pet godina aktivnog rada u Gorskoj službi spašavanja. Trebate prvo biti kandidat, pa onda se ode na osnovni ljetni kurs, stekne se zvanje pripravnika, onda se školujete na zimskom kursu, te završite medicinski kurs i određenu specijalnost i na kraju stažirate u svojim stanicama dvije godine. Tek nakon toga možete izaći da polažete za spasioca. U cijelom tom procesu imate brojne specijalnosti za koje imamo edukacije, kao što su K-9, speleologija, ronjenje, spašavanje iz lavina itd. Sve to kad se sabere, odnosno jedan spasilac koji može ići spašavati, bez obzira je li spašavanje skokom iz helikoptera, spašavanje ljudi iz lavine, jame, na vodi, ispod vode itd. educira se od pet do sedam godina. Tamo gdje mi izađemo nema neriješenih akcija. Ako je u pitanju potraga nađemo unesrećenog, ako je akcija brzog spašavanja završimo je u roku i stalno se usavršavamo kako bi taj rok bio što kraći. Naš odaziv iz baze je otprilike pola sata do sat nakon poziva - objasnio je Veladžić.

Svakodnevne akcije

Svi spasioci su volonteri, ali cijeli posao obavljaju profesionalno i na raspolaganju su 24h svim građanima.

-  Imamo dežurne timove. Sarajevo ima preko 100 spasilaca i uvijek je neko spreman s obzirom da se dežura u grupama. Ne oslobađamo ni ostale, ali imamo taj prvi udarni tim koji prvi izlazi na teren i ako se ustanovi potreba za većim brojem spasilaca pozivaju se ostali te i ostale stanice u drugim kantonima. Naši ljudi znaju ustati ujutro u 2h i idu u neku akciju, vrate se kući u 6h, obuku se i idu na posao. Gorska služba spašavanja je jednostavno stil života - istakao je Veladžić.

Nažalost, zbog nedostka zakona o djelatnosti ove službe sve je ostavljeno na volju poslodavcu koji može, ako želi, izaći ususret i omogućiti spasiocu da zakasni na posao ili slično. U privatnom sektoru je to poseban problem, iako ima privrednika koji razumiju misiju ovih ljudi i čak pomažu GSS-u, donirajući gorivo i slično.

- Gorske službe ljudi se sjete u velikim nesrećama, kao što je sada bilo u Turskoj i Siriji, ali mi bukvalno dnevno imamo jednu akciju na prostoru naše domovine - naveo je zanimljiv podatak Veladžić koji je pojasnio da GSS otvori konkurs za prijem novih članova od kojih veliki broj odustane zbog dinamike edukacije i općenito težine misije. Inače, članovi GSS-a većinu svog vremena provode u kontinuiranoj edukaciji i ko nije spreman na žrtvu teško može postati dio tima.

Ugrožavanje misije GSS-a i najveći problemi

Veladžić je pojasnio kako je GSS postao brend u našoj državi, ali je ogroman nedostatak u ovom domenu nepostojanje zakona o ovoj službi. Zakonske osnove za formiranje udruženja dozvoljavaju da različite grupacije, educirane ili ne, mogu osnovati svoju stanicu službe spašavanja. Na ovaj način dovodi se u pitanje kredibilnost ovog misijskog poziva, ali prije svega i samih života.

- Bilo koja tri čovjeka se mogu sastati i napraviti udruženje koje nazovu gorskom službom spašavanja. To sada zbunjuje građane, medije i vlasti i mnoge te stanice poistovjećuju s Gorskom službom spašavanja. Gorsku službu može sada osnovati svako i mi sada imamo dosta udruženja koja se nazivaju ovakvim službama. Nama to ne smeta, mi smo na nivou Federacije proglašeni jedinicom od značaja i donesena je uredba prema kojoj imamo ugovor s Civilnom zaštitom koja je obavezna da nas obučava. Tako je i na nivou kantona, te na području određenih opština. Nama je važno da Federacija, kantoni i te određene općine kada dođe poziv na 121, operativni centar, pozivaju nas na osnovu tih ugovora kako bismo zaštitili operaciju, jer ta udruženja uslijed nedovoljne stručnosti mogu napraviti problem. Ako bi došlo do takve situacije to bi se reflektiralo na cijeli GSS i na naš sistem koji gradimo bez greške 70 godina. To je nama najveći problem i suština zašto smo protiv toga da svako može osnovati neku jedinicu GSS-a bez ovih navedenih propozicija. Voljeli bismo da se svi priključe i prođu ove edukacije i bez ovih procedura ne možete postati spasilac - pojasnio je Veladžić.

Problemi i iskustvo Turske

Najveći problem GSS-a jeste administracija, jer se sva dokumentacija mora voditi i slati nadležnim službama. Najmanje tri do četiri osobe su potrebne na nivou Federacije da se vode administrativni i sekretarski poslovi, te neko ko bi pisao projekte za GSS kako bi dobio određena sredstva i opremu.

-  Veliki broj ljudi je uključen u GSS i stalno se traži naš angažman, od spašavanja preko osiguranja nekih dešavanja kao pohoda do edukacija djece po školoma. Sve to naši članovi obavljaju, ali je tu ogroman posao koji se ne vidi, jer pokušavamo sve uredno i profesionalno voditi - pojasnio je Veladžić.

Potvrdio je da državni organi upravo ne vide sve ovo jer sve funkcionira, odnosno gdje nema problema niko i ne postavlja pitanje kako to uopšte funkcionira.

- Niko se nije pitao kako smo bili najjača jedinica koja je sada izašla u Turskoj. Kako smo poslali sedamdeset i dva spasioca, odnosno 69 ljudi i tri psa. Mi došli kao jedan od najspremnijih timova. Pokazali smo zavidan nivo znanja i iskustva, od organizacije rada do samog rada na terenu. Nismo došli da gledamo ko šta radi već da pomognemo i pokažemo šta znamo. Naš tim je ocijenjen kao jedan od najuspješnijih i predstavljali smo našu državu. Također, imali smo sve svoje od logistike, opreme do doktora te kuhara, pasa i veterinara za pse. Dobili smo sve pohvale od UN-a, AFAD-a i Turske za efkasnost i način kako smo radili, što nam je velika čast - kazao je Veladžić.

Političari zatečeni

- Nažalost, umjesto konkretnih koraka naši političari su ostali samo zatečeni, jer ne samo da su članovi GSS-a spasioci volonteri nego nemaju ni posebnu finansijsku pomoć i često troše svoja sredstva za osiguranje svih uvjeta djelovanja. To je doslovno davanje samoga sebe u misiju - istakao je.

Veladžić je, pored opreme koju dobivaju od Civilne zaštite, istakao pomoć Općina Centar i Novo Sarajevo koji pomažu rad. Ono što predstavlja poseban problem jeste da sva oprema koja se koristi ima rok trajanja kako ne bi došlo do situacije u kojoj ta oprema ne bi mogla odgovoriti zadatku. Tako npr. uže za spašavanje i da se ne koristi mora biti zamijenjeno kako bi spasilac bio siguran da će imati potreban kvalitet, odnosno kako se ne bi neko ugrozio zbog sumnjive kvalitete.

- Također, oprema je skupa. I naravno fali tehničke opreme, vozila, motornih sanki, rafting čamaca... U Turskoj smo bili izuzetno efikasni jer smo imali pse. Moram istaknuti da su nam psi imali 100 postotnu efikasnost. Tamo gdje su locirali da se neko nalazi pod ruševinama uvijek se neko nalazio. Kada psi lociraju dolaze određeni timovi koji imaju posebnu opremu, koju mi nemamo, i slušaju doslovno ako se čuje eho srca. Ako odrede da je živa osoba kreće se u otkopavanje i spašavanje. Naprimjer voljeli bismo da imamo ovu opremu - kazao je Veladžić.

Na kraju, istakao je način na koji je GSS otišao u Tursku. Naime, čim su u jutarnjim satima primili poziv već su 9h bili spremni da reagiraju. Međutim, čekajući sve dozvole, pošto je riječ o međunarodnom djelovanju, od nadležnih institucija vrijeme je prolazilo i odlučili su krenuti kopnenim putem.

- Turska je bila spremna poslati avion, ali kako nismo mogli dobiti dozvole krenul smo kopnenim putem kako bismo ponijeli i svu opremu. Imali smo oko 3.000 eura na računu koje smo imali upravo za ovakve situacije, što kažemo: za ne daj Bože. Znali smo da nam to može biti za gorivo pa bismo se dolje snalazili. Bukvalno u momentu kretanja nazvao nas je reisul-ulema koji je prepoznao situaciju i stavio se na raspolaganje od kojeg smo dobili sredstva koja su nam tada trebala. Kasnije su nas nazvali iz pomozi.ba. Time smo pokrili osnovne troškove i rješavali probleme koje smo imali na licu mjesta. Također, dobili smo pomoć od naših članova koji rade u IPA-i (The International Police Association). Bh Telecom je odmah osigurao da nam se ukine roaming pri pozivima u Turskoj i dali su nam, pored eksterih solarnih punjača, kartice i dopune kako bismo između sebe nesmetano komunicirali kao i sa svojim porodicama što nam je itekako dobro došlo - kazao je Veladžić koji se prisjetio i ostalih pojedinaca koji su nazvali i ponudili pomoć kao naprimjer muftija sarajevski Nedžad-ef. Grabus.

„Naši ljudi znaju ustati ujutro u 2 sata i idu u neku akciju, vrate se kući u 6 sati, obuku se i idu na posao. Gorska služba spašavanja je jednostavno stil života. Također, oprema je skupa. I naravno fali tehničke opreme, vozila, motornih sanki, rafting čamaca...“

Biti spasilac

Mahir Zuka je kolega Veladžićev koji je bio s njim u Turskoj i mnogim drugim akcijama spašavanja.

- Zemljotres se dogodio u 4 ujutro, a mi smo bili spremni već u 9h. Jedna ekipa se prijavila, a ja sam bio jedan od tih. Nisam puno razmišljao o svim izazovima. Tamo nema vremena za razmišljanje. Želite uraditi što najbolje možete i da spasite što više života. Mami sam rekao da idem u Tursku, bilo joj je teško, ali rekao sam joj da sam ja to i ono čime se bavim. Svjesni su da je to moj način života. Nije lahko i često djevojka ili rodbina će vam na početku reći da razumije i podržava sve dok ne dođe do konkretnih akcija kada je onda to pravi izazov - kazao je Mahir.

I Elma Kustura je bila u Turskoj.

- Nekada naši zadaci budu teški fizički ili psihički i to je ono na što svaki pripadnik GSS mora biti spreman. Bez obzira na težinu zadatka, ne postoje riječi kojima se može opisati osjećaj koji imate nakon što pronađete osobu koju tražite i kada jednoj porodici donesete smiraj. Tačno je da je odlaskom u Tursku GSS istaknut i nadamo se da se priča oko GSS-a neće završiti kada se završi cijela priča o onome što se dogodilo u Turskoj. Vjerujem da su sada svi shvatili misiju i viziju djelovanja GSS-a te da će nadležne institucije u budućnosti posvetiti više pažnje GSS-u jer smo sada pokazali koliko vrijedimo iako smo mi volonteri koji zadatke u oblasti potrage i spašavanja obavljamo profesionalno - kazala je Elma.

Objasnila je da se "GSS BiH, nažalost, najčešće spominje kada već dođe do neke vanredne situacije . Tada se često obeća svašta, a ispuni malo. GSS zaostaje za zemljama u regionu kada je riječ o opremi, ali smo u istoj razini sa velikim službama spašavanja kad je u pitanju volja i entuzijazam za pružanjem pomoći ljudima kojima je naša pomoć potrebna.“

I nove mlade snage se uključuju u GSS koji će, nadamo se, jednoga dana imati jedinstvenu operativnu bazu. Jedna od njih je i Merjema Hasanbašić koja je o svojoj odluci da bude jedna od onih koja nesebično stoji na usluzi društvu kaže:

- Sve je počelo s nestankom starije osobe na području Žepča. Počela sam pratiti informacije o potrazi za njom, nadajući se pozitivnom ishodu i tu sam se upoznala s aktivnostima GSS-a i načinom na koji oni rade preko njihovog Facebook profila. Model po kojem oni rade po svemu se uklapao u moja uvjerenja i znala sam da želim pokušati dati svoj doprinos. Sretna sam da imam priliku biti dio nečega što ljudima donosi nadu, onda kada im je teško - goviri Merjema.

O samoj satisfakciji razmišlja u smjeru onoga što bi svima nama trebala biti lekcija.

- Bog vidi svačije djelo i voli one koji čine dobro drugim ljudima. Nadam se da je ovo moj trun dobra - istakla je.

Kada se uzmu u obzir ove riječi i sva žrtva koju je Veladžić opisao na nama ostaje da barem razmislimo kako možemo doprinijeti ovim volonterima i općenito Gorskoj službi spašavanja, ako već nismo spremni biti osoba koja će ići na teren. Cijeli sistem našeg vjerovanja utemeljen je na pomaganju drugima prije svega konkretnim djelom.

(Preporod)