Godišnjica smrti Abdurezaka Hifzija Bjelevca, „najromantičnijeg pisca bošnjačke književnosti“

Na današnji dan, 25. februara 1972. godine u Zagrebu, u potpunosti zanemaren i gotovo potpuno nepoznat javnosti, kao i brojni drugi bošnjački pisci njegovog vremena, preminuo je Abdurezak Hifzi Bjelevac, bošnjački i bosanskohercegovački književnik, publicist i prevodilac.

Abdurezak Hifzi Bjelevac najčitaniji je bošnjački pisac preporodnog doba i perioda između dvaju svjetskih ratova.

Rođen je 8. juna 1886. u Mostaru, školovao se u Istanbulu, odakle se zbog očeve smrti vraća u domovinu, službujući u Mostaru, Travniku i Stocu. Pokrenuo je i uređivao časopis Novi vijek (1920), koji je zagovarao obrađivanje savremenih društvenih problema, pogotovo problema muslimana, Bošnjaka nakon završetka Prvog svjetskog rata i provođenja agrarne reforme, koja je posebno pogodila upravo Bošnjake.

Uređivao je i časopis Behar (1921), a od 1941. najviše je djelovao u Zagrebu. Pisao je različite književne žanrove, naročito romane, te prevodio s turskog i francuskog jezika. Autor je više knjiga; Sličice i profili (1911), Pod dugim suncem (1914), Minka (1917), Rene Logotetides (1920), Na kraju (1921), Aprilske kiše (1921), Ana Zolotti (1927), Melika (1927), Zidanje sretnog doma (1934), Muhamed (1942), Carica Azher (1944).

Njegove junakinje najčešće su žene i njihove životne sudbine, zbog čega je bio omiljeni pisac upravo ženske čitalačke publike

Kako objavljuje magazin za kulturu i društvo "Boserje", zbog romana "Minka" nazvan je „bosanskim Pierreom Lotijem“, dok i danas slovi kao „najromantičniji pisac bošnjačke književnosti“.

U književnoj zaostavštini ovog zaboravljenog autora niz je neobjavljenih rukopisa, a među njima i opsežni romani Napuljsko šumsko preduzeće i roman Hazer, prvobitno napisan na turskom jeziku u Ankari.

Roman "Minka" objavljen je u reprezentativnoj ediciji Bošnjačka književnost u 100 knjiga (1996) u izdanju Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“.

(Preporod.info)