Ruždija Adžović za Radio BIR: Bio sam zapanjen nepostojanjem pokajanja i lakoćom sa kojom zločinci prelaze preko vlastitog zla
U popodnevnom programu Radija BIR danas je gostovao književnik i publicista Ruždija Adžović koji je sa Tarikom Dautovićem razgovarao o autorskom radu, odnosu novinarstva i književnosti, te društvenim temama koje je važno literarno tretirati.
Radnja njegovog romana “Ogrlica iz Šanliurfe” počinje i završava u srpskom logoru, prati život glavnog junaka Sinana, a opisana su i turbulentna previranja prije agresije na Bosnu i Hercegovinu.
- Pratio sam suđenja i napisao mnogo novinarskih tekstova o tome. Bio sam zapanjen nepostojanjem pokajanja i lakoćom sa kojom prelaze preko vlastitog zla. To me boljelo i iritiralo kao čovjeka i novinara, a roman je moj izraz o tome koji je nešto drugačiji od prethodno napisanih tekstova - ističe autor.
Kako naglašava, nakon što knjiga dođe do čitalaca, ona njima i pripada, a ne autoru. U tom smislu je zadovoljan reakcijama onih koji su čitali ovaj roman.
- Roman ima svoj književni put koji sam krči, pa to više nije moje nego pripada čitaocima. Javljaju se neki čitaoci i drago mi je da su slični dojmovi, čini mi se da sam uspio držati pažnju onih koji čitaju ovu knjigu - kaže Adžović.
Roman je doživio šest izdanja, a objavljen na turskom i albanskom jeziku, a čeka se vijest i o objavljivanju na engleskom jeziku u Sjedinjenim Američkim Državama.
Nakon voditeljskog osvrta na ocjenu rahmetli Isnama Taljića da je Adžović novinarski stil vješto prilagodio književnoj formu, gost se prisjetio tog procesa
- U novinarstvu čovjek stiče ogromno iskustvo. Novinaru su otvoreni prolazi koji su drugima nekad i zatvoreni, kao i mogućnosti za susrete sa različitim profilima ljudi. Novinar je, također, informisan o brojnim društvenim pitanjima. Upotreba jezika je u književnosti nešto drugačija, iako reportaže imaju nekih literarnih elemenata. U romanu "Ogrlica iz Šanliurfe" je još uvijek prisutna novinarska rečenica, ali vremenom je moguće napraviti iskorake u vlastitom jezičkom izrazu. Pa i preporučujem mladim novinarima da vremenom naprave korak dalje i pokušaju ostaviti iza sebe nešto u literarnom smislu - poručuje autor Adžović.
Ističući kako umjetnost služi ukazivanju na pojave koje se na primijete na nivou svakodnevnice, kao i razračunavanju sa određenim iluzijama, autor je pojasnio otkud književno tematiziranje agresije na Bosnu i Hercegovinu.
- Među nama ima onih koji bi željeli da se podvuče crta u govoru o agresiji, pod izgovorom "Da krenemo mi naprijed." Međutim, i dan danas se piše o holokaustu, pa i sličnim događajima iz ranije historije. Zbog čega ne bi umjetnici i autori ukazivali na pitanja iz naše prošlosti? Posebno zbog toga što nam se svakodnevno nameće retorika negiranja genocida i vrijeđanja žrtava. Moja namjera nije nacionalistička, niti sam ja nacionalista. Primjera radi, moja supruga je druge vjere. Ali toliko je nepravde učinjeno prema našem narodu da ne smijemo dozvoliti nametanje neke nove istine, niti naše umaranje ili odustajanje - poručuje Adžović
(Preporod.info)
