IZBI: Hor Aile - priča o vrijednostima i zajedništvu

U džematu "Ilm" Piacenza, Islamska zajednica Bošnjaka u Italiji (IZBI), osnovan je prvi bosanski islamski hor u Italiji - ženski Hor Aile.

U Islamskoj zajednici Bošnjaka u Italiji ponosni su na iskorake koje prave u svom radu, kao i na sve brojnije aktivnosti koje provode, tako i na osnivanje i djelovanje prvog hora.

- Hor je nastao iz jednog programa za Dan Srebrenice, kad su dvije djevojke iz džemata izvele ilahiju, na veliko oduševljenje prisutnih. Tada je nastala ideja da pozovemo sve djevojke koje su zainteresirane i da se oformi hor koji će vježbati i nastupati u posebnim prilikama za džemat. Okupilo se osam djevojaka i počele su pripremati programe u džamiji i obilježavati značajne dane. Njihovi nastupi naišli su na veliku podršku članova džemata, a uskoro su počela i gostovanja u drugim džematima. U planu je formiranje mješovitog hora, kako bi se što više mladih iz džemata uključilo u horske aktivnosti - kazali su za Preporod.info iz Džematskog odbora.

Prve dvije djevojke koje su izvele ilahije su Nadija Kokić i Šejla Burkić. Kako su naglasile, nisu mogle ni sanjati da će nakon prvog nastupa jednog dana imati priliku biti dio lijepe priče, kakva je Hor Aile. Danas su s njima Naida Kokić, Alma i Ilma Zilkić, Sara Halep, Dalila Brka, Zerina Keserović i Adela Duranović

- Počele smo se susretati u džematu, upoznavati i graditi stabilna prijateljstva, a na našim druženjima javila se i ideja o pokretanju džematskog hora. Što se tiče našeg imena, "aile" u prijevodu s turskog jezika znači "porodica". Ime predstavlja ono što smo mi osjećale kada je džemat nastao - da nam je džemat postao kao kuća, i ljudi u njemu su nam djelovali kao druga porodica. Naravno, ne bismo sve doveli do ovog nivoa bez pomoći Ahmed-ef. Tabakovića. U svojim nastupima nastojimo predstaviti svoju kulturu i tradiciju, i tako se osjetiti i bliže domovini za koju smo posebno vezane - navele su iz Hora Aile.

Koliko im je značajno postojanje džemata i džamije, i aktivnosti koje provode, s nama su podijelile i neke članice hora pojedinačno.

- Džemat i džamija, s obzirom da sam druga generacija u Italiji, su veoma važni za mene, iz više razloga. Prvi razlog je osjećaj koji imam u džematu - odmah se ljepše osjećam, i namaz koji zajedno obavljamo, koji ima više vrijednosti, zatim druženje s omladinom i nova upoznavanja. Džemat, džamija, mekteb i Mreža mladih daju smisao mojim svakodnevnim aktivnostima i često ih olakšavaju. Učimo o našoj vjeri, kulturi, tradiciji, običajima, međusobno se upoznajemo. Sretna sam i zahvalna na prilici da budem dijelom toga - kazala je Nadija Kokić.

Kako je naglasila Šejla Burkić, "lijepo je upoznavati se i provoditi vrijeme s onima s kojima se osjećaš svoj na svome".

- Zvati jedne druge na sabah, izlaziti i družiti se tokom ramazana, pozivati jedne druge na iftar, svakodnevno razmjenjivati "Hoćeš ti na jaciju? Mogu li s tobom?" , te male stvari ti zaista pune srce srećom i nemaju cijenu. Iako živimo u Italiji, sagradili smo svoje malo gnijezdo u kojem smo svi jedna velika porodica i to me zaista čini ponosnom. Sve što sam doživjela, zahvaljujući džematu i Mreži mladih, će mi ostati u sjećanju. Sve ovo me je promijenilo na bolje. Mnogo sam vezana za svoju domovinu i od kada imamo sve ovo, osjećam je kao da smo donijeli komadić Bosne u Italiju. Zahvaljujući Mreži mladih sam sagradila iskrena prijateljstva i vezu s našim ljudima. Zahvaljujući džematu sam ostvarila jedan mali san koji sam imala od svoje 12. godine, to jest da formiramo hor, i hvala Bogu, uspjele smo - kazala nam je ona.

Članica Ilma Zilkić je istaknula da joj džemat i sve spomenute aktivnosti daju snagu, jer zna da "koliko god dan bio težak - uvijek ću se vratiti na svoje sigurno mjesto".

- Iako sam rođena u Italiji, u našoj kući se uvijek živjelo po islamu. Moji roditelji su me naučili našem identitetu. Međutim, izvan zidova svoje kuće sam se uvijek osjećala drugačije. Iako su Italijani jedan divan narod, i zaista osjećam ovu zemlju kao svoj dom, nešto je falilo. I onda se rodio džemat, moj džemat. Tada su se sve kockice posložile, napokon sam bila kompletna. Mogu reći da su džemat i džamija mjesto gdje ja pripadam. Ja lično u džamiju najčešće idem na večernji namaz, i bez obzira koliko je taj dan bio naporan ili stresan u džamiji se opustim i osjećam sigurno. Često se poslije namaza družimo unutar Mreže mladih, gdje razgovaramo o svemu. Iako se ponekad razilazimo u mišljenju, svjesni smo da smo mi svi jedna velika porodica i da je svako od nas bitan na svoj način - ispričala je ona.

Zerina Keserović kazala je kako je posebna vrijednost svih džematskih aktivnosti zajedništvo.

- Druženje s džematlijama mi je pomoglo u tome da više razmišljam o religiji i smislu života. Upoznala sam divne ljude, prijatelje i komšije. Nama kao mladim osobama od velikog su značaja naša zajednička druženja i učenja kroz Mrežu mladih, ali i zajedničke aktivnosti, koje nam daju sve veći motiv i snagu za dalje. Smatram da je duhovni dio svakog čovjeka važniji nego fizički. Duboka vjera u Boga je kao lijek koji te smiruje i daje ti nadu u bolje, ali ti i obnavlja snagu da prevladaš teškoće života i daje ti smisao života - izjavila je Keserović.

Ponos zbog osnivanja hora s nama su podijelile i džematlije.

Kako nam je kazao džematlija Mesud Popada, "džemat bez hora bio bi kao tijelo bez srca".

- Članice hora uče iz duše i obasjaju sve nas dini-islamom, daju nam nadu i moral da idemo naprijed sretni i ponosni. Te djevojke, članice hora, odrasle su u Italiji, bez našeg džemata i mekteba, ali uz ovaj džemat shvatile su ljepotu vjere i dijele dio te ljepote s nama. Svi mi smo zahvalni i našem glavnom imamu Ahmedu Tabakoviću koji je dosta doprinio formiranju ovog našeg prelijepog hora, a naravno i Rijasetu Islamske zajednice na podršci koju nam u kontinuitetu pruža - izjavio je on.

Radost je iskazala i džematlijka Sanela Osmičević.

- Kao svršenica Medrese "Reis Džemaludin-ef. Čaušević" imala sam priliku da za vrijeme školovanja osjetim radost i ljepotu izvođenja ilahija tadašnjeg hora Medrese. Podučavala sam našu djecu vjeronauci u Piacenzi. Tražili smo način da pored učenja o vjeri, osjete i ljepotu druženja kroz ilahije. Za mene je njihova radost moj uspjeh - kazala je ona.

Na kraju, članice hora uputile su i svoju poruku.

- Ne gubite vrijeme i nemojte nikad sumnjati u svoj potencijal. Sve se može, treba samo puno srca i volje za radom. Ne zaboravite svoje korijene, i ako ste daleko od njih - poručile su one.  

(Preporod.info)