Poezija: Sinovi Ademovi

Jedino oružje
koje smo imali
bila je Knjiga

Imam je sa dva mujezina
opasao Musafom selo, 
prvi dan.

Između njih i nas bit će bedem
a na vrhovima ljudi koji će
svakog po licu njegovom poznati

Drugoga dana
na bedemima od sura
napravljene su puškarnice

I oni će stanovnicima dženneta viknuti
"Mir vama!" - dok još ne uđu u nj,
a jedva su čekali

Kada je, trećega dana, u puškarnice
od ajeta trebalo staviti puške -
u selo su ušli četnici.

Jer, svaki narod ima svoj kraj,
i kada dođe njegov kraj, neće ga moći
ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati

Jedan jedini tren
koji je falio.
Manji od svakog trena.