Ne budi kao djed, dovedi sebe u red

Od vajkada ona je uvijek bila meta dušmana. Ona ima dušu, ali su je drugi uvijek željeli da unište, sruše, jednostavno da nestane, ali ono što je zajedničko svim dušmanima je što je Bosna za sve dušmane bila nemoguća misija.

Ona ima izvor ljubavi i napaja svog dušmana njime ne bi li došao tobe i govori mu:
„Prije tebe bilo je mnogo careva, vladara koji su željeli kao i ti da me unište, dijele, da me ubiju. Ali samo su me ranjavali pa su moja djeca protjerana po cijelom dunjaluku, ali ja sam ostala uvijek i ostat ću do Sudnjeg dana, ako Bog da. Dođi tobe i promijeni sebe, tvoj djed nije htio pa je od mržnje i zavisti obolio, ostao je u meni, budio se i u meni umro. Da ne bi bio kao djed, dovedi sebe u red“
Dušman u čudu gleda, jer vidi poraz veći od djeda, a Bosna nastavi:
„Nije, bolan, meni žao mene što mi mostove rušiš. Nije, bolan, meni žao meni što mi gradove dijeliš. Nije, bolan, meni žao mene pa mi rijeke prljaš. Već je meni žao moje djece koja su život dala za mene, jer je njima bilo žao mene. Žao mi moje djece koja su me spasila pa se po svijetu kao bopci od tespiha rasula, po cijelom dunjaluku. Ali ne zaboravi kad tespih pukne saberu se bopci i ponovo se vežu, a kada se svežu opet se može zikriti s njim. Ali ja ti kažem ne izazivaj taj dan da se bopci saberu jer tako mi Allaha opet ćeš biti poražen i ponižen. Jer mene ima i bit će do Sudnjeg dana, ako Bog da. Opet ti kažem nije meni žao mene: žao mi je takvih poput tebe jer svoj život provodiš u mržnji, zlobi, zlu, ubijanju i sve to džaba: baš kao i tvoj djed. Ne budi kao djed: dovedi sebe u red.“