Skender Kulenović: "Rudar jezika" i majstor soneta

Jedan od događaja kojima je obilježen današnji dan jeste i smrt Skendera Kulenovića, bošnjačkog i bosanskohercegovačkog pjesnika, dramskog pisca, pripovjedača, romanopisca, esejiste, putopisca i akademika.

Rođen je 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu, gdje je završio osnovnu školu, a potom nakon agrarne reforme prelazi u majčino rodno mjesto Travnik, gdje od 1921. do 1930. godine kao vanjski učenik pohađa Jezuitsku gimnaziju.

U trećem razredu gimnazije javio se sa prvim književnim radom, sonetima iz ciklusa Ocvale primule (1927). Od 1930. godine studira pravo na Sveučilištu u Zagrebu, 1933. postaje član SKOJ-a, a 1935. KPJ. Sarađuje u brojnim listovima i časopisima, a 1937. godine sa Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem u Zagrebu pokreće Putokaz, muslimanski ljevičarski časopis za društvena i književna pitanja.

Na Paležu 21. augusta 1942. godine pred narodom i borcima recituje svoju poemu Stojanka majka Knežopoljka u vrijeme dominacije nacizma. Pjesnik je uz tekst poeme, objavljen 1945. godine, dao značajnu napomenu s podacima o njenom nastanku.

- Ovu poemu, izgrađujući je u sebi još za vrijeme velike fašističke ofanzive na Kozari, napisao sam 20. augusta 1942. godine i odmah sutradan čitao na nezaboravnoj smotri Drugog krajiškog partizanskog odreda “Mladen Stojanović”, koja je održana mjesec dana poslije ofanzive, na Paležu, jednom od kozarskih visova - istakao je.

Ovome treba dodati i dvije posthumno objavljene poeme Baruh-Benediktus de Spinoza – Brusač  (1979) i Na pravi sam ti put, majko izišo (1981). Bogata je bibliografija (ali i teatrografija) ovog značajnog bošnjačkog i bosanskohercegovačkog književnika, koji je objavio i komedije Djelidba i Večera (1947), poemu Ševa (1952), pjesničku zbirku Soneti (1968), pripovijetke za djecu Gromovo đule (1975) te roman Ponornica (1977).

Bio je član AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, uređuje listove Krajiški partizan, Bosanski udarnik, Glas i Oslobođenje. Od 1945. do 1947. godine obavlja funkciju direktora drame Narodnog pozorišta u Sarajevu, uređuje Novo doba, Pregled, Književne novine i Novu misao.

Od 1950. do 1953. godine sekretar je Narodne skupštine FNRJ, a poslije zabrane Nove misli kažnjen je i postavljen za korektora u časopisu Borba. Godine 1955. prelazi u Mostar na mjesto dramaturga Narodnog pozorišta, a jedno vrijeme bio je i urednik u beogradskoj Prosveti.

Na web-stranici Magazina za kulturu i društvo "Biserje" navodi se mišljenje Danila Kiša o Skenderu Kulenoviću kojeg predstavlja kao rudara jezika koji je zalazio u najdublje slojeve bogatog jezika i u poeziji i u prozi, tražeći uvijek najtvrđu riječ, uvijek iz najdubljih jezičkih slojeva, uvijek iz najtamnijih svojih leksičkih zona.

(Preporod.info)