Muftija Fazlović: U dobra djela koja vječno traju čovjek se može najbolje pouzdati

viber_image_2022-12-13_21-00-15-816.jpg - Muftija Fazlović: U dobra djela koja vječno traju čovjek se može najbolje pouzdati

Prisjećajući se velikih djela povodom godišnjice Gazi Turali-begove vakufname, iskazujemo ponos na generacije prije nas, kao i našu zahvalnost najistaknutijima među njima po njihovom znanju i djelu, oni su najzaslužniji za odgoj i kulturu koju baštinimo, za našu duhovnost i vrijednosti koje su sačuvane - kazao je muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović u svom obraćanju na otvaranju naučne konferencije "450 godina Gazi Turali-begova vakufa".

Muftija Fazlović je naglasio kako smo "sretni što su u našoj povijesti, u našem narodu i u ovoj zemlji, zablistali svjetionici vjere i morala, znanja i mudrosti, čije se svjetlo nije utrnulo, već i danas sija".

- Tako nam je lakše naše breme nositi. I naše samopuzdanje je veće. Allahu, dž.š., neizmjerno smo zahvalni što je našoj generaciji podario snagu i ukazao čast da temelje naše zemlje Bosne učvrstimo i da o svojim suštinskim vrijednostima svijest uvećamo - kazao je muftija Fazlović.

Govor muftije Fazlovića prenosimo u cijelosti: 

"Hvala Allahu, dželle šanuhu, Koji zna svako stanje, Koji poznaje tajnu i sve što je javno, Velikom i Uzvišenom, Koji je onima što u ime Njegovo dijele imetke obećao ono što nije ni oko vidjelo, ni uho čulo, niti je kome moglo na um pasti.

Allahova milost i mir neka su sa našim Poslanikom, alejhi selam, koji je poslan da objasni što je zabranjeno i što je dozvoljeno, koji je istinu govorio i kojem su vjerovali sve što je govorio, našem pejgamberu Muhammedu, odabranom i najljepših svojstava, svim njegovim drugovima i rodu, i to milost i mir koji će vječno trajati, dok teče jutara i večeri.

Zahvalu Allahu i salavat Poslaniku iskazali smo riječima koje je pobožno birao i osobitom ljepotom ukrasio plemeniti vakif Gazi Turali-beg započinjući svoju vakufnamu, blagoslovljeni dokument, sačinjenu prije četiri stotine i pedeset godina, 15. februara 1572. godine, odnosno u ramazanu 979. hidžretske godine.

Poštovana braćo i sestre, čestita ulemo, cijenjeni zvaničnici svih nivoa vlasti, poštovani istraživači i naučnici, naši plemeniti vakifi, dragi prijatelji, sve vas srdačno selamim i zahvaljujem vam se što ste svojim prisustvom uveličali otvaranje dvodnevnog naučnog skupa, još jedne manifestacije koju organiziramo povodom četiri stotine i pedeset godina Gazi Turali-begovog vakufa u Tuzli. Na našim prvim svečanostima povodom ovog velikog jubileja, zajedno s nama sudjelovao je i poštovani reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović. Dozvolite mi da u ovoj prilici svima vama prenesem selame reisul-uleme i njegove želje da ova jedinstvena godišnjica bude blagoslovljena svim muslimanima i muslimankama.

Cijenjeni sudionici ovog skupa, večeras su naša sjećanja i razmišljanja snažno povezana s doista velikim datumom u našoj bosanskoj povijesti. Izuzetnim jubilejima kao što je ovaj, koji nas je okupio, u novije vrijeme se poklanja sve više pažnje.

Njihova obilježavanja nas podstiču da proširujemo znanja o znamenitim ličnostima i uzimamo pouku iz njihovih nesebičnih djela koja su ostala neizbrisivi pečati u mnogim povijesnim razdobljima.

Brojni povijesni izvori svjedoče da su se pojedinci iz svih generacija muslimanske povijesti, nadahnuti jasnim islamskim učenjima i visokim moralnim načelima, istakli kao duhovni i kulturni preporoditelji u sredinama u kojima su živjeli i djelovali. Među njima su posebno mjesto zauzimali plemeniti vakifi na čijim impozantnim materijalnim zadužbinama su se temeljile i razvijale najpoznatije vjerske, kulturne, naučno-obrazovne, socijalne i privredne institucije. A poznato je da su se na ideji i vrijednosti vakufa nerijetko podizali i razvijali cijeli gradovi.

Kao što je to i na drugim poljima vjerskog i društvenog života muslimana, uzori svim vakifima bili su Allahovi vjerovjesnici, neka je na njih Njegova milost i spas. Božiji poslanici su podučili ljudski rod vjeri u Jednog Boga, istinskim ljudskim vrlinama i dobrim djelima. Oni su bili najvjerodostojniji u svjedočenju vjere i morala, te najpredaniji u dobrim djelima. Prije Muhammeda, alejhi selam, među Božijim miljenicima se u svojstvu vakifa naročito istakao Ibrahim, ajejhi selam. Od njegovih zadužbina je, između ostalog, sagrađen grad koji je po ovom vjerovjesniku nazvan Halilu-r-Rahman – Prijatelj Svemilosnog. Posljednji poslanik Muhammed, alejhi selam, uvakufio je vrijednu zemlju u Medini, a kasnije i skoro svu svoju imovinu, osim onoga što je bilo potrebno za opskrbu njegove porodice.

Vakuf se definira kao šerijatsko-pravna ustanova, vjerska zadužbina, čiji se legitimitet zasniva na kur'anskom tekstu i sunnetu Muhammeda, alejhi selam. Zbog važnosti vakifove odluke (nijjeta) kojom potvrđuje snagu vlastite vjere (imana), vakuf se često poima ne samo kao pitanje "šerijatske jurisprudencije" već mu se daje i karakter "vjerske doktrine". Vakuf je trajno zavještanje lične imovine ili njenog prihoda za jasno utvrđene korisnike i namjene, s namjerom postizanja Allahovog zadovoljstva na ovom i Budućem svijetu.

Među kur'anskim ajetima koji su vakife svih vremena nadahnjivali u njihovim plemenitim odlukama je slijedeći: "Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati."

Jedan od temeljnih šerijatsko-pravnih tekstova na kojima se konkretno uspostavlja institucija vakufa vezan je za primjer Omerovog, radijellahu anhu, uvakufljenja. U Buharijinom i Muslimovom sahihu se prenosi da je Omeru, radijellahu anhu, pripala vrijedna zemlja u Hajberu pa je on otišao Poslaniku, alejhi selam, i zatražio savjet. Kazao je: "Allahov Poslaniče, dobio sam zemlju u Hajberu i nema mi vrednije i draže imovine, pa šta mi predlažeš da učinim s njom?" "Ako hoćeš, uvakufi njezinu osnovu, a prihod namijeni u dobrotvorne svrhe", rekao je Poslanik, alejhi selam. Omer je tako i postupio, uvjetujući i propisujući da se ovaj njegov vakuf ne može prodati, pokloniti niti naslijediti, a da se njegov prihod zalaže na Allahovom putu.

Ovakav hazreti Omerov stav ostao je ključnom i nepovredivom odredbom u islamsko-pravnoj nauci o vakufu. Mnoge glasovite vakufname su ga u različitim stilskim varijacijama sadržavale, kao što naprimjer stoji u Gazi Isa-begovoj vakufnami da se vakufska dobra "ne mogu ni prodati ni pokloniti, niti na bilo koji način preći u nečije puno vlasništvo (mulk), nego da vječno ostane onako kako je (u vakufnami) propisano sve dok Bog ne ostane jedini Gospodar zemlje i svega što je na njoj, a On je najbolji Nasljednik".

Institucija vakufa, dakle, nastala je u prvim decenijama islama. Muslimani su od tada, pa u dugom nizu stoljeća, svojim pristupom vakufu nerijetko presudno doprinosili razvoju islamske kulture i civilizacije na korist svim narodima svijeta.

Poseban respekt prema ustanovi vakufa pokazala je Osmanska država, sultani i drugi njezinih najviših uglednici. Historičari i drugi znanstvenici šesnaesto stoljeće označavaju "zlatnim stoljećem graditeljstva" u Osmanskoj imperiji kada dolazi do procvata vakufa. U tom periodu, djelovao je veći broj poznatijih bosanskohercegovačkih vakifa čiji su legati bili nukleus nastanka i razvoja mnogih naselja, kasaba i gradova ove zemlje. U toj plejadi je svoje mjesto zauzimao i jedan od najpoznatijih vakifa Bosne Gazi Turali-beg.

Vakufnama ovog tuzlanskog gazije i vakifa, koja povodom ove iznimno važne godišnjice plijeni pažnju svekolike javnosti, nesumnjivo je jedno od najdragocjenijih povijesnih svjedočanstava o veličini djela ljudi ove zemlje i ovoga grada.

Ukupna zadužbina vakifa Turali-bega, po svojim prihodima i ugledu, kako bilježe pojedini istraživači, primicala se onoj koju je zavještao plemeniti Gazi Husrev-beg. Svakako da je u Tuzli Turali-begova bila  najznačajnija. Pored džamije i mekteba, i u ovoj prilici ćemo to istaći, Gazi Turali-beg je u Tuzli sagradio javnu banju (hamam), han, vodovod i 38 dućana. Sve to je uvakufio zajedno sa četvrtinom slane vode tadašnjeg rudnika soli, a 300.000 srebrenih dirhema dao je, između ostalih svrha, i za poticaj trgovine i poduzetništva ljudi koji su u gradu stalno nastanjeni. Stoga nas važnost ove vakufname obavezuje da pamtimo djelo koje je u njoj zapisano, da primjer i pouku uzmemo. Tragovi Turali-begovog djela nisu iščezli u prošlosti.

I nakon četiri i po stoljeća, do danas su postojani i jasni. Poput stabla su koje plodove daje u svako doba jer se njegov korijen hrani vjerom i plemenitošću. Obnavljajmo i mi našu vjeru i nadahnimo se dobročinstvom velikih bosanskih dobročinitelja. Ugledajmo se u njih na njihovoj svijetloj stazi nesebičnosti i ljubavi prema ljudima i domovini.

Neka i nama, kao i onima prije nas, na čije dobročinstvo je najbolji spomen sačuvan, bude nadahnuće poruka neprolazne vrijednosti, koju nam je u emanet ostavio naš poslanik Muhammed, neka je na njega Allahova milost i spas: "Kada čovjek s ovog svijeta preseli, prestaje mu teći nagrada za njegova djela, izuzev u tri slučaja: prvo, dobročinstvo koje trajno ljudima donosi korist (kao što je, naprimjer, vakuf); drugo, znanje koje donosi stalnu korist za ljude; i treće, sinovi i kćeri koje je dobro odgojio, a oni za njega upućuju dovu (i po dobru ga spominju)." (Buhari i Muslim)

Zasigurno su poruke koje nam je u ovom hadisi-šerifu predao Allahov Poslanik, alejhi selam, snažno pokretale duh pojedinaca i cijelih generacija njegovih sljedbenika da u mnogim dijelovima svijeta, evo i kod nas, ostave najblistavije tragove kulture i civilizacije. Ovo je  najbolja škola u kojoj se uči da je smisao života u građenju u korist svih ljudi i da taj princip mora biti uvijek suprotstavljen rušenju i uništavanju. Naš Turali-beg, sin Ejne-hana, najveći je tuzlanski legator i simbol graditeljstva u ovom gradu. Upravo su ovakvi Poslanikovi, alejhi selam, savjeti o trajnoj nagradi za sticanje i širenje korisnog znanja i kod nas iznjedrili najeminentnije utemeljitelje medresa i drugih školskih ustanova kao što je to učinio naš čestiti vakif Behram-beg. Među njima su brojni veliki znalci čija će pisana djela trajno osvjetljavati puteve napretka onih što će poslije njih doći, poput našeg tuzlanskog pjesnika Hevaije Uskufije, autora prvog bosansko-turskog rječnika iz 1631. godine.

Cijenjena braćo i sestre!

Prisjećajući se svih ovih velikih djela povodom godišnjice Gazi Turali-begove vakufname, iskazujemo ponos na generacije prije nas, kao i našu zahvalnost najistaknutijima među njima po njihovom znanju i djelu. Oni su najzaslužniji za odgoj i kulturu koju baštinimo, za našu duhovnost i vrijednosti koje su sačuvane.

Niko nas nije mogao bolje uputiti doli naš poslanik Muhammed, a.s., na djela trajne vrijednosti i nagrade pa da budemo od onih koji grade, uče i znanje šire, te oni koji o svojim potomcima brinu i čestito ih odgajaju. Sretni smo što su u našoj povijesti, u našem narodu i u ovoj zemlji, zablistali svjetionici vjere i morala, znanja i mudrosti, čije se svjetlo nije utrnulo, već i danas sija. Tako nam je lakše naše breme nositi. I naše samopuzdanje je veće. Allahu, dž.š., neizmjerno smo zahvalni što je našoj generaciji podario snagu i ukazao čast da temelje naše zemlje Bosne učvrstimo i da o svojim suštinskim vrijednostima svijest uvećamo.

Zahvalni smo Gospodaru Svemogućem na uputi i pregalaštvu kojim smo u ovom gradu Behram-begovo zdanje obnovili. U njegovu prosvjetnu misiju danas se mogu mnogi ugledati. S takvim elanom je naša generacija, na istom mjestu, po uzoru na Gazi Turali-bega, uspjela da podigne jedan od najprestižnijih vakufa u našoj Islamskoj zajednici.

Dozvolite mi da uz ovu godišnjicu iskažem zahvalnost svim vakifima našeg vremena koji slijede primjer svojih najboljih časnih prethodnika.

Sa zadovoljstvom možemo govoriti o istaknutim pojedincima među nama, o učenima i plemenitima, o hrabrima i strpljivima. Ali, posebno je važno da u ovom vremenu jačamo i razvijamo institucije za njihovu uspješnu ulogu u sadašnjosti i budućnosti. U institucijama ćemo nastaviti najpouzdanije čuvati i unapređivati sve naše vrijednosti.

I ovom prilikom želim iskazati posebnu zahvalnost Medžlisu Islamske zajednice Tuzla, Behram-begovoj medresi, ulemi i džematlijama, na dosadašnjem uspješnom obnavljanju dva najznačajnija vakufa Turali-begovog i Behram-begovog, ali i na mogim drugim hajratima i hasenatima. Uz pomoć Allaha Uzvišenog, nastavit ćemo na tom putu. Iz centara kao što je Tuzla posebnu brigu ćemo i u budućnosti usmjeravati prema Bošnjacima u Podrinju i u Posavini. Njihovi džemati i njihovi vakufi moraju imati prioritetan značaj za sve nas. Tako bi trebalo da bude i sa svim drugim važnim njihovim potrebama koje država i društvo nikada ne smiju zapostaviti.

Dozvolite mi da na kraju još jednom spomenem pobožnog i učenog Gazi Turali-bega, moleći Allaha Uzvišenog da njegov plemeniti vakuf ostane trajno dobro djelo. A Kur'ani-kerim nas jasno podučava: …A dobra djela, koja vječno traju (vel-bakijatus-salihat) bit će kod tvoga Gospodara najbolje nagrađena i ono u što se čovjek može najbolje pouzdati. (Kehf, 46.)

Posebno se zahvaljujući direktoru Instituta za društvena i vjerska istraživanja dr. Ševki Sulejmanoviću, predsjedniku i glavnom imamu Medžlisa Islamske zajednice Tuzla prof. dr. Amiru Kariću i hafz. Ahmed-ef. Huskanoviću, prof. dr. Mensuru Husiću, te brojnim eminentnim izlagačima, naučnu konferenciju "450 godina Gazi Turali-begovog vakufa", proglašavam otvorenom, s dovom Gospodaru svjetova za uspjeh i bereket."

(Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti