PREPORUKA ZA ČITANJE - Imre Kertes Kadiš za nerođeno dijete

Imre Kertes (1929-2016), mađarski književnik, rođen je u Budimpešti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao četrnaestogodišnak deportovan je u nacistički logor Aušvic, a zatim u logor Buhenvald. Po završetku Drugog svjetskog rata, vraća se u Budimpeštu gde radi kao novinar za Vilagošag, od 1948. Godine 1951. dobija otkaz i posvećuje se pisanju.

Svoje najpoznatije djelo Besudbinstvo, u kojem opisuje iskustvo petnaestogodišnjeg dječaka u koncentracionim logorima Aušvic, Buhenvald i Zajc, započinje 1960. a objavljuje ga tek 1975. godine.

Dobitnik je brojnih književnih nagrada i priznanja, a Nobelovu nagradu za književnost dobio je 2002. godine.

Objavio je djela Besudbinstvo, Fijasko, Kadiš za nerođeno dijete, Izviđač, Engleska zastava, Galiotov dnevnik, Drugačiji ja: hronika metamorfoze, Holokaust kao kultura, Tren tišine dok vod za streljanje ponovo puni puške, Prognani jezik, Likvidacija...

Kadiš za nerođeno dijete je priča jevrejskog mađarskog intelektualca koji je prošao kroz pakao Aušvica da bi potom odživotario manje-više jalove decenije u tvrdom, staljinističkom, pa potom smekšalom gulaš-socijalizmu, posjedujući “sve predispozicije za sramnu egzistenciju uspješnog mađarskog pisca”... Takav je, uostalom, i njegov odnos prema “jevrejstvu” kao identitetu: on za takvu odrednicu, u njenom iole konvencionalnom smislu, uopće ne mari, ali joj je istovremeno “zahvalan” za jedno neuporedivo, baš koliko i strašno iskustvo postranjenosti. Utoliko je i to njegovo jevrejstvo na neki način “metafora”; samo, ovo se može reći jedino ako se ni za sekund ne zaboravi da Aušvic nije metafora: on je demonski realan i opipljiv. Kadiš za nerođeno dete jedna je od onih knjiga majstorski salivenih od najbolje kovine, ali koje zahtijevaju i doraslog čitaoca; morate pristati na njena pravila igre ako želite da od nje dobijete ono što ona ima, a što vam treba.