Pitanje izgradnje zgrade Hrvatskog kazališta u Mostaru je isključivo političko pitanje

Konačno se prošle sedmice na 27. sjednici Gradskog vijeća Mostara, makar u formi informacije raspravljalo o problematici (ne)legalne gradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta. Gradska vijećnica je jedina adresa gdje se o tome i treba raspravljati.

Period od sedam dana dovoljno je referentan da bi se sagledale sve refleksije na iznesene činjenice, stavove i ukupnu problematiku. Mediji su se tim iznimno važnim pitanjem, čini se, tek usputno pozabavili, reklo bi se samo se osvrnuli, uglavnom konfrontirajući stavove aktuelnog gradonačelnika Marija Kordića i predsjednika Vijeća Salema Marića, ili su akcentirali problematiku bespravne gradnje na cijelom području Grada.

Doduše, u tom pravcu su bile intonirane i diskusije gradskih čelnika i gradskih vijećnika. Zaključaka, makar onih koji bi obavezivali organe i ustanove na bilo šta, nije bilo. Sačekat će epilog podnesene krivične prijave pred Tužilaštvom Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Gotovo neprimijećene su ostale činjenice da se, makar parcijalno, nakon dvije decenije pitanje Centralne zone našlo na Dnevnom redu.

Centralna zona (na kojem se području nalazi i lokalitet Lakišića harema), odnosno Distrikt Grada Mostara je, uz šest drugih, administrativna jedinica Grada Mostara definirana Dejtonskim mirovnim sporazumom 10. novembra 1995. godine. Tim sporazumima Mostar je jedinstveni grad sa šest općina i Centralnom zonom Distriktom. Prema projekcijama zvaničnika Međunarodne zajednice (prijedlogu Hansa Koschnicka) Centralna zona je trebala bit ogledni, odnosno najbolji dio grada gdje treba smjestiti sve gradske institucije kao i sve federalne i državne agencije i službe. Takvo rješenje trebalo je doprinijeti obnovi tog porušenog dijela Grada, ali i omogućiti da se tako poveže cijeli Grad bez tenzija i nesporazuma. Dakle, donošenje usaglašenog prostornog plana za Centralnu zonu trebala je biti nulta tačka integracije Grada. Vjerovatno zbog te činjenice ovu gradsko područje će ostati posljednje koje će dobiti taj plan, odnosno dok cijela površina ne dobije status "zatečenog stanja".

A da je intencija političkih subjekata u Gradu i državi Bosni i Hercegovini bila upravo takva da se u Centralnoj zoni podignu zgrade od opće koristi za sve građane i sve narode potvrđeno je i u Sporazumu o uspostavljanju i funkcioniranju predstavničke i izvršne vlasti u Gradu Mostaru (Bariša Čolak - Sulejman Tihić HDZ BiH i SDA BiH od 8. decembra 2004. godine) u kojem stoji "da će kulturno-historijski objekti i obilježja naroda, crkava i vjerskih zajednica biti tretirani na ravnopravan način, posebno u prostornim, urbanističkim i regulacionim planovima Grada, u njihovoj izgradnji, rekonstrukciji i održavanju i tako da ne predstavljaju povredu prava, interesa ili vjerskih, odnosno nacionalnih osjećaja drugih." (član IX Sporazuma....) U preraspodjeli gradskih resora tim Sporazumom je predviđeno da načelnik Odjela za urbanizam Grada Mostara bude Bošnjak. Mostarskoj javnosti nikada nije pojašnjeno koliki su bili efekti stava Međunarodne zajednice o uređenju Distrikta, zašto nije implementiran politički sporazum Čolak - Tihić, kao ni kako je došlo da pozicija načelnika Odjela za urbanizam bude u ingerencijama hrvatskih političkih kadrova.

Umjesto na cjelovit način pitanje urbanističkog uređenja Centralne zone rješavano je na parcijalan način, od zgrade do zgrade. Da li i na nelegalan, pitanje je, na koje prije svega, trebaju odgovoriti gradski vijećnici i kantonalno Tužilaštvo. Sudeći po diskusijama na 27. sjednici teško da će se to desiti u gradskoj vijećnici. Građani Mostara su iz direktnog prenosa sjednice mogli zaključiti da rijetki vijećnici uopće žele o tome govoriti, da su zauzeli inferiornu poziciju inferiornog spram Gradonačelnika, odnosno da uopće nisu svjesni ko je kome nadređen, vijećnici gradonačelniku ili gradonačelnik Vijeću. Valjda bi po normativnim aktima gradonačelnik, bez obzira na stavove stranke kojoj pripada, trebao provoditi one odluke koje mu Vijeće nametne!?

Umjesto toga, vidno uznemiren Kordić je pokušao argumentirati kako su sve procedure u slučaju gradnje zgrade Kazališta valjano provedene te da se ne radi o nelegalnoj gradnji. Ustvrdio je kako postoji Prostorni plan te da taj plan ima pravosnažni tretman. Razljutilo ga je da je predsjednik Vijeća Salem Marić podnio krivičnu prijavu protiv N.N. kojom bi se trebale utvrditi sve sporne činjenice, a potom je u nju učitao lično mišljenje da ona nema valjanih argumenata, a da se pri tome nije pozvao na meritorna i zvanična mišljenja Tužilaštva. Dodao je i nesuvislo obrazloženje da je Vlada Federacije BiH Kazalištu dodijelila 2.000.000 KM čime bi se, valjda, trebalo podrazumijevati da Kazalište ima uredne papire. Izrazio je čuđenje da je čuo verbalne prijetnje službenicima Gradske uprave koji bi trebali raditi svoj posao. Najavio je podnošenje krivične prijave kako bi se klupko nelegalne gradnje počelo raspetljavati.

Gradonačelnik je izrekao i krajnje neodmjerenu izjavu koja bi se mogla smatrati i svojevrsnom uvredom kazavši: "Kad sam ja nekad napominjao da bi ovo mogao nekad biti u jednom momentu politički problem ili ne znam kakav drugi problem, zbog lokacije koja jeste, zbog afiniteta nekih čudnih likova da na istoj lokaciji prave nekakve druge stvari i drukčije razmišljaju o budućnosti Grada Mostara...".

Ovakva opaska, makar u mostarskoj javnosti, jedino se može odnositi na Islamsku zajednicu i njen zahtjev za izgradnju zgrade Islamskog kulturnog centra. Ako je iko javno i transparentno vodio upravne postupke u vezi s namjerama gradnje u Centralnoj zoni onda je to Islamska zajednica. Više od 80% inicijativa istovremeno je putem medija podijelila s bosanskohercegovačkom javnosti. Gradonačelnik, u svakom slučaju mora precizirati da li se ova opaska odnosila na Islamsku zajednicu.

S druge strane pokušao je latentno preći preko javno izrečenih propusta Odjela za urbanizam Grada Mostara. Naime, uposlenik ovog Odjela Dejan Kvesić iza govornice je informirao vijećnike da je arhiva Odjela odavno neuredna, nesređena te da on ne zna da li je dokumentacija u vezi zgrade Hrvatskog kazališta pravno ispravna ili ne. I gradonačelnik i vijećnici su prešutjeli ovakvu vrstu izvještaja. U normalnim okolnostima, umjesto da slušaju izgovore bilo bi sasvim normalno prozvati na odgovornost pojedince ili čak čitave službe za nesavjesno obavljanje službe. Kao što bi bilo normalno tačno utvrditi ko je odgovoran za neprovođenje Odluka Gradskog vijeća iz 2010. godine za izradu Prostornog plana Centralne zone. Umjesto toga Gradonačelnik se pozvao na jedan zarez iz tačke 8 te odluke u kojoj stoji: Zabranjuje se izgradnja novih objekata do usvajanja plana, na najduže u periodu dvije godine. Gradonačelniku je validan samo dio rečenica iza zareza, jer kao nakon te dvije godine Kazalište može nastaviti s radovima, dok prethodnih 7 članova iste te Odluke kao da i ne postoji. No najupečatljivija diskusija na sjednici bila je, sada već legendarne vijećnice Boške Čavar. Referirajući se na nedostatak dokumentacije u Odjelu za urbanizam Boška je bez ikakvih zadrški u izrazito ozbiljnom tonu predložila vijećnicima da to pokušaju uraditi preko kantonalnog tužilaštva, jer im to im iz Odjela neće dostaviti!, zaboravivši pri tome koje su nadležnosti i obaveze Vijeća, koje pak Odjela, a koje gradonačelnika.

(Hasan Eminović/Preporod.info)