Vrijeme za čitanje: Tvrtko Kulenović

O njegovoj teorijskoj osviještenosti kritika je izričita: "Kad se u BiH tražilo po rječnicima šta je to postmodernizam, On je objašnjavao postmoderne poetike svojim studentima; kad su se mnogi pitali o čemu to postmodernizam?; On je pisao postmodernu književnost; kad se najzad razumjelo što je to postmodernizam i počelo pisati o njegovom stanju, On ga je, u skladu sa svojom nevjerovatnom erudicijom i intuicijom umjetnika, prevazišao."

U prilog tome idu i biografski detalji koji govore o njegovom obrazovnom putu, gdje su uvršteni studiji književnosti u Beogradu i Sarajevu, te  Osmania University u Hyderabadu (Indija) i Istituto del Teatro, Universita di Roma. Obrazovanje je, uz objavljene romane, knjige eseja i putopise, praktično primjenjivao kao predavač na Filozofskom fakultetu i Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, te kao dramaturg u Narodnom pozorištu istog grada.

"Kad zaspimo, ulazimo u san iz kojeg se budimo. Kad umremo, ući ćemo u san iz kojeg se nećemo probuditi. Ali i kad smo se rodili ušli smo u san iz kojeg se nismo probudili."

"Samo u lošim romanima ljudi su nesrećni dvadeset četiri sata dnevno….Nelagodnost a ne nesreća je najčešći oblik ljudske patnje. Čovjek nije kriv što nije stalno tužan kada mu se događaju tužne stvari….Otkad je svijet postao nijedno ljudsko biće nikada nije svjesno umrlo. Kada je Sokrat okružen učenicima posegnuo za čašom otrova, mora da je bar napola vjerovao kako samo paradira…. Stoga, uvek sam vjerovao da u administraciji božanskog proviđenja postoji odjeljenje koje se brine za to da prava knjiga dospije u prave ruke u pravi trenutak."

Ovo su citati iz njegovih romana "Istorija bolesti" i "Čovjekova porodica", koje uz romane "Jesenja violina" i "Kasino" svakako vrijedi pročitati. Romani koji pokazuju sažeto iskustvo jednog putopisca, osviještenost vrsnog teoretičara i oblikovanje vještog spisatelja. To su oni tekstovi koji imaju potencijal da doprinesu mozaiku svijeta kojeg čitalac cijelog svog života za sebe formira.