Sjećanje na Ibrahim-ef. Imširovića, Muhamed-ef. Tufu i Abdulah-ef. Čelebića (VIDEO)
U amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu danas je upriličen program prigodnog sjećanja na Muhamed-ef. Tufu, povodom 140 godina od njegovog rođenja; na Ibrahim-ef. Imširovića, povodom 130 godina od njegovog rođenja i na šehida Abdulah-ef. Čelebića, povodom 30 godina od preseljenja na ahiret.
Programu su prisustvovali članovi porodica i rodbine, predstavnici institucija Islamske zajednice, brojni poštovaoci ovih alima, te učenici Gazi Husrev-begove medrese.
Ibrahim-ef. Imširović: Intelektualna posebnost i moralna uzoritost
Prisutnima se u prvom dijelu programa obratio direktor ove škole hafiz doc. dr. Mensur Malkić koji se osvrnuo na nesvakidašnju biografiju Ibrahim-ef. Imširovića.
Ukazao je na specifičnosti vremenskog konteksta u kojem je djelovao, te se osvrnuo na njegove karakteristike kao direktora i profesora u Gazi Husrev-begovoj medresi. Osvrnuo se i na činjenicu da su pred efendijom Imširovićem, kao profesorom tefsira, učenici prevodili tekstove klasičnih mufesira.
Dr. Šefko Sulejmanović je pristutnima govorio o moralnim karakteristikama Ibrahim-ef. Imširovića. Kako je naglasio, to je tek jedna dimenzija njegove ličnosti po kojoj je prepoznatljiv.
- U širokoj biografiji efendije Imširovića, u svom osvrtu ću tretirati njegove moralne karakteristike. O ovom čovjeku bi se moglo govoriti iz više perspektiva, al' ono što je posebno dojmljivo kod njega je moralna konzistentnost, koju i biografi posebno naglašavaju. Za ovo obraćanje sam se pripremao čitajući i istražujući u Arhivu Tuzlanskog kantona, pa na osnovu onoga što sam pročitao mogu kazati da sam stekao naklonost prema njemu. Uz njegovo ime se posebno mogu vezivati tri termina; čovječnost, empatija i moralna inteligencija - poručio je dr. Sulejmanović.
Muhamed-ef. Tufo: Blaga narav i nesvakidašnja bibliografija
O biografskim detaljima Muhamed-ef. Tufe govorila je hfz. dr. Behija Durmišević.
- Muhamed-ef. Tufo je kao prvi muderris Gazi Husrev-begove medrese djelovao od 1916. godine do 1920. godine. O njemu je kao softi, a potom i kao profesoru pisao Hamdija Kreševljaković. Posebno je isticao činjenicu da je još kao učenik bio na usluzi svojim muderrisima u funkciji korepetitora. Hafiz Traljić u osvrtu na biografiju efendije Tufe ističe da je bio dobar poznavalac svih islamskih disciplina, skroman i blage naravi. Navodi i to da je slobodno vrijeme koristio za čitanje knjiga i proširivanje svog znanja - kazala je dr. Durmišević.
O bibliografskim podacima Muhamed-ef. Tufe govorio je mr. Osman Lavić, te naveo određene detalje koji portretiraju status efendije Tufe u njegovom društvenom kontekstu.
- Istakao bih bilješku Fejzullaha Hadžibajrića koji je grafitnom olovkom napisao na početku jednog rukopisa o životu Muhammeda a s. U njoj se navodi da je efendija Tufo jednoj grupi slušalaca prevodio taj rukopis po kućama u periodu od 1936. do 1938. godine. To je rukopis koji je Tufo poklonio Hadžibajriu kako bi pratio proces prevođenja, a poklonjen je Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Ovo svjedoči da je efendija Tufo pripadao elitnom dijelu sarajevske uleme koja je po kućama držala predavanja o različitim vjerskim disciplinama - kazao je mr. Lavić.
Abdulah-ef. Čelebić: Uzorit radni kolega i profesor
O šehidu Abdulah-ef. Čelebiću govorio je profesor Halim Husić koji je biografiji efendije Čelebića pristupio iz perspektive školskog i radnog kolege.
- Mada stariji obično ne pamte mlađe, sa Abdulah-efendijom nije bilo tako. Osim vedre naravi i visine, registrovao sam ga po tome da je nazivao selam svima u medresi, na način da je bilo teško poselamiti ga prije nego on to učini. Na fakultetu je zbog dobrog vladanja arapskim jezikom bio od koristi svim studentima i nesebično pomagao svakom ko bi mu se obratio. Po tome ga pamti većina savršenika fakulteta. Kao profesor je pokazao nesvakidašnju energiju koju su učenici prepoznali, što je rezultiralo i većim interesom za arapskim jezikom koji je predavao - prisjetio se profesor Husić.
Iz učeničke perspektive, o efendiji Čelebiću je govorio profesor Haris Gorak kojem je Čelebić bio profesor, razrednik i matičar koji ga je šerijatski vjenčao.
- Profesor Čelebić nam je predavao više predmeta, pa smo ga više doživljavali kao učitelja, nego kao predmetnog profesora. Posebnost kod predavanja arapskog jezika nije bilo u održavanju lekcija, nego u tome što nas je upućivao kako da učimo arapski jezik. Umjesto korištenju velikih rječnika arapskog jezika, učio nas je da pravimo vlastite rječnike. Brzo je osposobljavao učenike da razumijevaju suštinu teksta kroz praćenje ključnih riječi. Posebni su bili časovi akaida, tesavufa i kaligrafije o kojima je govorio na stečenog znanja, ali i ličnog, neposrednog razumijevanja velikih i savremeih islamskih tema - prisjetio se Gorak.
Ličnim tonom se osvrnuo na vlastita sjećanja o efendiji Čelebiću kao razrednom starješini, naglašavajući njegovu posebnost.
- Naš razrednik je bio i više od toga. Prijatelji i brat koji nas je motivirao da budemo najbolji, vodio nas na sistematske preglede, iako nismo imali zdravstveno osiguranje; vodio nas na operu, vodeći računa o našem širokom obrazivanju; znao naše nadimke, opraštao nestašluke, ali ne i bezobrazluke - rezimirao je svoje sjećanje profesor Gorak.
U okviru programa je i poklonjena hatma koju su proučili profesori Gazi Husrev-begove medrese.
(Preporod.info)
