Sahadžija: Više od pola stoljeća osluškuje kako satovima duša šap’će

Vrijeme digitalizacije „zamandalilo“ je mnoge sahadžijske radnje u gradu na Neretvi. U stara, dobra vremena, kada se sporije ali rahatnije živjelo, urari su imale pune ruke posla. Danas je i ovaj stari zanat odavno na udaru moderne tehnike u kojoj su „digitalci“ preuzeli „utrku“ sa mehaničkim mjeračima vremena. Jedna od onih saahadžijskih radnji koje prkosi novim zakonima tehnike nalazi se u Titovoj ulici, nadomak negdašnje zgrade „Razvitak“ i vlasništvo je starog, poznatog majstora svog zanata, 79-godišnjeg Ekrema Duvnjaka, koji s ponosom kaže: - Sahadžija sam više od pola vijeka. Dok me zdravlje bude služilo ostajem vjeran ovom zanatu kome sam posvatio najljepše godine života!

Zanat iz ljubavi

Stari dobri Ekrem se prisjeća da je još kao dječak „priglio“ sahadžijski zanat, predano ga učio i naučio, kako veli najbolji zanat na svijetu. – Svaki zanat je na svoj način lijep i koristan, zidarski, tesarski, kovački, obićarski, ali ovaj je meni bio suđen i bio je želja mojih roditelja. Zavolio sam ga i predano počeo raditi – kaže ovaj omiljeni mostarski sahadžija, poznat i kao zanimljiv kazivač lijepih i poučnih priča i nastavlja svoje kazivanje: - Sahadžija mora biti precizne ruke, dobrih nerava, zaljubljen u svoj posao i uvijek na usluzi mušteriji. Sve što sam stvorio, a stekao sam puno, zahvalan sam dragom Bogu i ovom zanatu. I danas, ko hoće raditi i ko radi iz ljubavi prema svom poslu i iz poštovanja prema muštarijama, može lijepo živjeti.

“Oj, Mostaru moj beharu”

Nerijetko se iz Ekremove male, skromne, ali uvijek uredne radnje, začuje tiha, milozvučna pjesma. U prelijepom, „slavujevom glasu“ mnogi Mostarci prepoznaju Ekrema sevdaliju , koji je postao nadaleko poznat po nezaboravnim interpretacijama, kao što su: “Konja vodim, pješke hodim”, “Oj, Mostaru moj beharu”,”Iz kamena voda tekla”... Majstor popravlja satove i tiho pjevuši „da prija svačijoj duši“. Odnekad, dok gleda kroz lupu mehanizam ručnog sata i osluškuje kako duša mehanizma šap’će, kaže: - Kao što volim sahadžinski zanat tako volim i sevdalinku, jer su i jedno i drugo lijek za moju dušu!

Kao i mnogi majstori sahadžijskog zanata i Ekrem će kazati kako se poseban majstorluk dokazuje u popravci mehaničkih satova, koji, u odnosu na „digitalce“, imaju poseban zvuk, ili kako on veli „kao da imaju dušu“. „U svom dugom radnom vijeku popravljao sam sve vrste satova, raznih formata i oblika, od ručnih do zidnih, a majstoru je važno da ih ponovo stave u funkciju, da koriste čovjeku, jer ne veli se džabe, dok je ljudi mjeriće se vrijeme – kaže ovaj mostarski sahadžija i sevalija.