Kada se prostaci okupe u horde, ima razloga za zabrinutost

Piše: Meho Šljivo

Ne znam zašto se toliko ibretimo aktuelnim sinhroniziranim napadima na reisul-ulemu. Protagonisti verbalnog linča nad našim vjerskim poglavarom nisu od jučer. U svojoj sramotnoj raboti poslovično konzistentnog kompromitiranja Islamske zajednice već dugo konstruišu toliko laži, insinuacija i spinova da je postalo upitno iznova i sizifovski pisati demantije i reagiranja.

One političke partije koje su prethodnih dana pisale pisma reisul-ulemi nesvjesno su razotkrile tek mali dio svog čvrsto utemeljenog ideološkog stava spram Islamske zajednice. Oni nam poručuju da nije naše da javno govorimo o moralnim vrijednostima i principima koje trebaju krasiti lidere. Budući da te principe i vrijednosti kod sebe ne pronalaze,  nijedan naš govor ne  može biti  politički korektan i nepristrasan. Uvijek će se u hutbama i vazovima koju čuju osjećati prozvanim s neotklonjivim, subjektivnim dojmom da u tim  porukama zapravo favoriziramo nekoga drugog.

Uvrnuta logika: Krivo je ogledalo zbog odraza kojim neko nije zadovoljan. Rješenje: Razbiti ogledalo.

Pisma upućena reisul-ulemi na površinu su iznijela političku pozadinu providne i besprizorne taktike obračuna sa predstavnicima Bošnjaka i njihovim institucijama.

Pismo reisul-ulemi nije incident.

Prije bi se reklo da je ono kulminacija strategije ponižavanja najuglednijih kojoj svjedočimo decenijama. Naše nacionalne, državne i vjerske  institucije i uglednici prvo su šikanirani u prilozima novinara-mediokriteta, zatim je orkestrirano vođena kampanja protiv naših simbola i vrijednosti, (u slučaju Islamske zajednice protiv temeljnih  aktivnosti - zekata i sadekatul- fitra, članstva, akcije klanja kurbana) zatim su demonizirani alimi, vjerski autoriteti  i predstavnici, a kada to očito nije bilo dovoljno i djelotvorno - posegnulo se za pismom, ultimatumom, prijetnjom i pritiskom i to direktno i bez okolišanja na adresu reisul-uleme.

Nema tu ni traga nikakvoj dobronamjernoj kritici i civilizacijskom dijalogu. Islamska zajednica je u njihovim očima apriori kriva, jer uprkos medijskoj propagandi postoji i bavi se svojim pozivom.

Kreatorima javnog mnijenja, medijima koji se detektivski bave Islamskom zajednicom (poput Deftera hefte ili BosniaTimesa) očigledno nikada i nije bio motiv profesionalno i kritički pisati o radu Islamske zajednice, već ovu omraženu im instituciju u očima javnosti po svaku cijenu devalvirati, predstaviti kriminalnom, društveno parazitskom organizacijom i najzad institucionalno beskorisnom i nepotrebnom. Kao ilustraciju dovoljno je navesti tekst u kojem se problematizira samo postojanje institucije reisul-uleme u Bosni i Hercegovini koji je, čudne li koincidencije, objavljen nekoliko dana nakon pisama upućenih reisul-ulemi.

Kada se bura oko sramotnih pisama reisul-ulemi stiša i kada politički nedozreli kadrovnici srasli u fotelje kojima je reis prepreka da ostvare nedostignutu slavu i moć shvate da je ipak do njih, a ne do reisul-uleme, javnost će napokon shvatiti u kakvu smo političku žabokrečinu mi, Bošnjaci, upali.

Koga mogu predstavljati i u čije ime govoriti oni koji ne pokazuju elementarno poštovanje spram svoga vjerskog i duhovnog poglavara i koji s njim, štaviše, ne znaju razgovarati?!

U političkoj areni principijelni i odgovorni nosioci političke odgovornosti uzmakli su pred najezdom demagoga i populista čije moraliziranje na društvenim mrežama mnogima od njih predstavlja sav sadržaj političkog djelovanja.

Strah od odlaska sa političke scene, možda već na sljedećim izborima, vjerovatno je bio motiv da se kafanski stratezi obrate reisul-ulemi krajnje nesuvislim i neprimjerenim pismom. Njihova opasnost za državu koju neprijatelji podrivaju izvana i iznutra veća je nego što možemo pretpostaviti. 

Na pitanje saradnika zašto je smijenio jednog uglađenog aristokratu istaknutih retoričkih manira sa službenog položaja, Konfučije je odgovorio da je to učinio jer je dotični službenik bio opasnost za državu iz razloga gorih od krađe i pljačke:

"Nelojalnost spojena sa podmuklošću, lažljivost spojena sa rječitošću, pamćenje tuđih skandala spojeno sa brojnim poznanstvima. Ovaj čovjek je sva ova zlodjela ujedinio u sebi. Gdje god se nalazio, osnivao bi stranku. Zaglupljivao je narod svojom brbljivošću, sa zagriženim oportunizmom izokretao je pravo."

"Učinio sam to", dodao je Konfučije, "jer bi i drugi da ga nisam smijenio slijedili njegov primjer, a  kada se prostaci okupe u horde, ima razloga za zabrinutost."

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.

(Preporod.info)