U povodu 130-te godišnjice objavljivanja „Narodnog blaga“

U predgovoru ovog svog djela (str. 133) naslovljenom „Nekoliko riječi o narodnim pjesmama“ Ljubušak je istakao:

 “Kao što sam još u početku ove zbirke kazao, mislim da su mal ne sve bosanskohercegovačke junačke pjesme samo od muhamedanskog elementa potekle, što i njihov cijeli sadržaj to lijepo i jasno svjedoči, npr. ženidbe, svadbe, mejdani, bitke, način vojevanja i sve drugo što se god u junačkim pjesmama po Bosni i Hercegovini pjeva. Da što je to nego baš sve našega elementa, sama ćudoredna pravila i istorični iskaz našega staroga običaja i ponašanja. „Također mislim i o ljubavi među nami nalazeće se mnogobrojne i veoma zanimljive pjesme, da su i one većinom našega porijekla i prave umotvorine braće Muhamedovaca, kao što i jesu neko osobito kazalo i vječni tumač našijeh ljubavnijeh slučajeva i odnošaja, gdje se je što i kada dogodilo... Za temeljitiji dokaz stavio sam niže samo dvije ljubavne pjesme, od kojih se u prvoj pjeva „Nesuđena ljubav Kopčić Alajbega“, a u drugoj „Grozna ženidba Čelebije Muje.“ Pored prve dvije pjesme Ljubušak je objavio i  baladu “Sužanj paša i sinja kukavica” (str. 330) koji autor zbornika naziva “Jedna mala kao istorična pjesnica.”

Pored ovih pjesama u prvom izdanju Narodnog blaga (Sarajevo, 1887) objavljene su i lirske pjesme “Majka kćercu kroz tri gore zvala” (str. 313), zatim “Ne ašikuj ne vezi sevdaha”. Tu je također  i romansa “Čiji prsten onog i djevojka” (str. 426).(Narodno blago, Sarajevo, 1887,str. 334).

Naniže donosimo primjere narodnih pjesama objavljenih u „Narodnom blagu.“

Majka kćercu kroz tri gore zvala

Majka kćercu kroz tri gore zvala,

Kćerka joj se kroz devet odzvala:

             Jesi l’ kćerko, ubjelila platno ?

Nijesam ga se ni dotakla majko !

Dragi mi je vodu zamutio,

Kun’ ga majko i ja ću ga kleti.

Crn mu obraz kao gruda snijega,

Tamnica mu moja njedra bila,

Sindžir halke moje b’jele ruke,

Zvečali mu u džepu dukati,

Njiščali mu konji u podrumu,

Rodila mu bjelica pšenica,
             Moba žela, a ja š njime jela..

(M. Kapetanović. Ljubušak, Narodno blago. Sarajevo, 1887.)     

Ne ašikuj ne veži sevdaha

Ne ašikuj ne veži sevdaha,

Od sevdaha goreg jada nejma,

Ni žalosti od ašikovanja.

Gori jadi nek troje žalosti,

Na žalost će i komšija doći,

A za jade niko i ne znade,

Nego srce ono na kojem je.

Jad jadujem nikom ne kazujem,

Nego Bogu i dragome svome.

(M. Kapetanović-Ljubušak, Narodno blago 1887. Str.361)

Biografska bilješka o autoru:

Kapetanović, Ljubušak Mehmed- beg

(Vitina kod Ljubuškog, 1839 - Sarajevo, 1902).

Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak je jedan od najagilnijih nosilaca bošnjačkog kulturnog i društvenog preporoda u drugoj polovini devetnaestog stoljeća. Rođen je 19. decembra 1839. godine u Vitini kod Ljubuškog. Potječe iz ugledne plemićke familije, otac mu je jedno vrijeme bio kajmekam (gradonačelnik) u Ljubuškom. Početne nauke završio je u svom rodnom mjestu, ruždiju je okončao u Mostaru. Obavljao je niz oficijelnih dužnosti među kojima je bila i funkcija kajmekama u nekoliko mjesta u BiH (Stolac, Foča, Trebinje). Jedno vrijeme je bio član gradskog vijeća Sarajeva, a kasnije i njegov načelnik. Kapetanovićeva publicistička djelatnost u najvećoj mjeri je bila podređena njegovim težnji da da vlastiti doprinos emancipaciji Bošnjaka u evropskom smislu, nakon što je njihova domovina 1887. godine potpala pod austrougarsku upravu. Toj svrsi posebno služe njegovi polemički intonirani radovi kao što je „Šta misle Muhamedovci u Bosni“. Ljubušakovo najznačajnije djelo, koje predstavlja trajan spomeniku ukupnoj njegovoj djelatnosti, je svakako  zbornik „Narodno blago“ koji je o vlastitom trošku  na latinici objavio 1887. godine. U uvodnoj riječi zbornika Kapetanović je posebno apostrofirao narodne junačke pjesme za koje je naglasio da su gotovo sve „samo od muhamedanskog elementa potekle“, a za pjesme „o ljubavi“ je podvukao „da su i one većinom našeg porijekla“.

U „Narodnom blagu“, koje je doživjelo drugo dopunjeno izdanje na ćirilici pored niza književnih i kulturoloških  sadržaja ponajviše usmeno-književne naravi Kapetanović je objavio, između ostalog,  i baladu „Sužanj paša i sinja kukavica“.