MUKABELA 23. džuz: Pouke današnjeg džuza pred (lokalne) izbore

Kraj ove sure završava riječima koje često učimo ili slušamo: Subhane rabbike rabbi-l-izzeti amma jesifun... Možemo se upoznati šta znače ove riječi te naravno učiti ih u namazu, jer je riječ o ajetima.

I sura Sad podsjeća vjernike na prethodne narode. Čovjek koji ne uči Kur'an s dubljom analizom ajeta može steći utisak da se priče o poslanicima uvijek ponavljaju i pitati se zašto se stalno iznova u toliko sura nalaze opisi prethodnih naroda.

Prvo, kao što čovjek preživljava određene situacije u životu i napreduje gledajući svoje prethodnike: ponavlja i unaprjeđuje njihov uspješan rad ili izbjegava njihove greške, tj. uči se na iskustvu, tako i u vjeri čovjek iz konačnica ranijih naroda gleda na osnovu čega su bili uspješni, a zbog čega su kažnjeni. 

Drugo, uvijek čitajmo u kojem kontekstu se pojavljuju ajeti. Nekada se opisuje oholost tih naroda, nekada nepravednost, nekada nerazboritost tj. manjak inteligencije itd. Prepoznajimo te karakteristike i učimo dove da ne budemo iskušani njima.

U ovoj suri se daje opis uspješnog vladara ili političara, odnosno recept za dugotrajnu vlast.

“O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.“

Pravedan vladar ili političar, na osnovu ovoga ajeta, treba konstantno biti svjestan da je dobio vlast od Boga. Iako su ljudi glasali za njega, birali ga, vlast, mandat je dobio od Boga, On ga je počastio ili iskušao funkcijom. Raniji vladari su propadali upravo zaboravljajući ovu činjenicu.

Drugo, vladar ili političar je pravedan. Štele, korupcija, mito, nepotizam, nezainteresiranost za nepravdu među narodom, naročito prema onima koji nemaju “nekoga“ u vlasti, rezultira gubljenjem vlasti, mandata, izbora.

Treće, on se ne povodi za strastima bilo koje vrste. Nerijetko ljudi koji dobiju vlast njihove strasti se razbuktaju, stoga se narodna poslovica često potvrđuje u stvarnom životu: “Daj čovjeku vlast ako želiš vidjeti kakav je.“

Četvrto, on ne zaboravlja da će račun polagati pred Gospodarem. Ako se izvukao, političkim imunitetom ili na druge načine od polaganja računa pred narodom, presuda ga čeka na Ahiretu. Ako se uzme u obzir da će mu narod, kojim je vladao ili ga vodio, biti svjedok, bit će mu draže da se nikada ni rodio nije.

Prepoznatljiva karakteristika Davuda, a.s., u Kur'anu jeste mudrost, odnosno znanje od Allaha (El-Bekare 251, Sad 20). Kada je čovjek mudar onda kao vladar ili političar objedinjava spomenute osobine, ali i druge poput blagosti, milosti, darežljivosti itd.

Interesantno je da Allah kaže kako je Lukmanu darovao veliku mudrost i naređuje mu zahvalnost (pogledati komentar 21. džuza). U suri Sad, opisujući Davuda, Allah kaže da se Davud uvijek Allahu obraćao, kajao se, odnosno zahvalan bio i slavio Allaha zbog čega je On omogućio brdima kao i svim pticama da s njim slave i hvale Gospodara.

Odlika mudrih ljudi, učenjaka jeste upravo čest zikr, slavljenje i hvaljenje Allaha, dž.š., koji čovjeku, kao ranije poslanicima, daruje svoju mudrost i znanje, odnosno pronicljivost u ovodunjalučkim stvarima. Stoga, vladar ili političar može steći najprestižnije obrazovanje, ali bez svijesti o Allahu, slavljenja Gospodara i česte zahvale, njegov kraj u poniženju je neminovan, na Ovom ili Budućem svijetu.

Također, shodno osvrtu na Junusa s početka ovog komentara, vladar ili političar treba uzeti pouku čime se osloboditi teških situacija kojima često u poslu biva izložen.