Muftija Kudić: Kurban-bajram prilika da se podsjetimo na najvažnije vrijednosti koje nas čine ljudima

Kurban predstavlja sredstvo približavanja Bogu - naglasio je u bajramskoj hutbi muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić.

Obraćajući se prisutnim vjernicima, muftija bihaćki je kazao kako svako od nas nešto žrtvuje ili se za nešto žrvuje, a da žrtva kurbana pokazujemo da svaka žrtva mora biti isključivo u ime Boga. 

Kazao je i kako je Bajram individualna, porodična i kolektivna sreća.

- Indvidualna, jer osjećamo zadovoljstvo da se kroz kurban približavamo Bogu; porodična, jer sputavamo svoje ego, pohlepu i sebičnost time što mislimo na druge i dijelimo s njima kurbansko meso; kolektivna, jer učestvujemo sa svim muslimanima svijeta u obavljanju pete islamske dužnosti - hadža - naveo je muftija.

Poručio je kako je Kurban-bajram prilika da se podsjetimo na najvažnije vrijednosti koje nas čine ljudima, da obnovimo rodbinske veze koje su prekinute, da pružimo podršku onome kome je potrebna naša pomoć te da obiđemo svoje prijatelje i komšije.

Hutbu muftije Kudića prenosimo u cijelosti: 

"U cjelokupnoj prošlosti ljudskoga roda ne postoji ličnost koja je toliko vezana za jedan važan događaj kao što je to slučaj Ibrahima, a.s., koji je vezan za Kurban-bajram ili Hadžili bajram. Njegovo podizanje Kabe i namjera da žrtvuje sina po Božijoj odredbi dovoljan je pokazatelj da njegova uloga nadilazi jedno određeno vrijeme, jednu epohu. S obzirom na to da je nazvan ocem poslanika, ebu enbijai, i začetnikom monoteizma čvrste i jasne vjere u Jedinstvo Božije, on će do Sudnjega dana zauzimati posebno mjesto u svim monoteističkim religijama.  Kur'an kaže da su od ljudi najbliži Ibrahimu oni koji su ga slijedili, zatim poslanik Muhammed, a.s., i vjernici kojima je Allah zaštitnik. Njegova vjera u Boga je bila velika, ali i iskušenja kroz koja je prolazio bila su također velika, za naše prilike gotovo nepodnošljiva. Njegovo odrastanje, zatim konstantna zapitanost o svijetu koji ga okružuje, dijalog s nevjernicima i sa svojim narodom – sve nam to daje smjernice kako i na koji način bismo se i mi trebali odnosti prema izazovima koji su pred nama. 

Allah, dž.š., kaže:

واذابتلي ابراهيم ربه بكلمات فاتمهن قال اني جاعلك للناس اماما قال و من ذريتي قال لا ينال عهد الظالمين 

'A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskušenje stavio, pa ih on potpuno izvršio, Allah je rekao: 'Učinit ću da budeš ljudima u vjeri uzor!' I neke moje potomke - zamoli on. 'Obećanje moje neće obuhvatiti nevjernike', kaza Allah.'

Svi veliki ljudi prolazili su kroz mnoga iskušenja. I kao što se plamenom i vatrom dolazi do plemenitog metala, tako životna iskušenja i strpljenje na tom putu izgrađuju ličnosti koji mogu biti drugima uzor. Iskušenja Ibrahima, a.s, u porodici - od njegovog oca nevjernika, i naroda koji je bio u zabludi, zatim vladara tiranina, i na kraju žrtvovanje svoga sina podigla su ga na pijadestal među poslanicima. On je sve u cijelosti sproveo u praksu. Allah, dž.š, za njega kaže:

وابراهيم الذي وفي

 'I Ibrahimom koji je obaveze potpuno ispunjavao.'

To je bila nagrada Ibrahimu što je ispunjavao obaveze i klonio se grijeha i zabrana, pa ga je Allah zbog toga učinio vođom ljudi i primjerom na koji se treba ugledati. Koje su to riječi ili zapovijedi koje je Ibrahim ispunio?! On je u svakom pogledu bio uzoran, strpljiv i potpuno predan Božijem određenju. Dovoljno je spomenuti napuštanje domovine, rasprava sa vladarem, strpljivost kada su ga bacili u vatru te vrhunac iskušenja da žrtvuje svoje vlastito dijete.

Da bi postao uzor, a zatim vođa, on prolazi kroz različita iskušenja veoma strpljivo i zadovoljan trenutnom situacijom koja mu se nameće. Kada Allah, dž.š., kaže da je upotpunio sve riječi - to znači da je njegova potčinjenost bila potpuna svakoj zapovijedi koju je primio od Boga.

Za razliku od Ibrahima, a.s., naše slijeđenje Božijih zapovijedi je djelimično. Skloni smo raspravi i propitivanju. Kada, pak, i prihvatimo Božije poruke, onda smo nedosljedni. Veoma olahko prihvatamo činjenje grijeha, a činjenje grijeha predstavlja najveću opsasnost kako za pojedinca tako i za narod. 

Njegovo riječi ve min zurrijeti – „i neke moje potomke...“ dova je Ibrahimova da Allah učini da i njegovo potomstvo bude uzor u vjeri, tj. da generacije koje ga slijede na ispravnom putu budu avangarda i najbolji primjer. Ovim nam se kazuje da se moramo kloniti isticanja svoga ega, pohlepe i egoizma te misliti o drugima i opravdati emanet da ćemo kao muslimani biti uzor drugima. Danas muslimanski svijet ne predstavlja nikom uzor. On slijedi druge u svemu. Pitamo se kako se desilo da umet koji je počašćen i izabran da bude posljednji umet kome se Bog obratio i poslao mu Poslanika s jasnom knjigom, Časnim Kur'anom, bude potpuno na marginama svjetskih kretanja.                                                                                  

Razlog je neprihvatanje u potpunosti Božije riječi. U Kur'anu stoji: 'Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje.'

Ili drugi ajet gdje Allah kaže: 'I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali.'

Kurban predstavlja sredstvo približavanja Bogu. Svako od nas nešto žrtvuje ili se za nešto žrvuje. Obično kažemo da se najviše žrtvujemo za svoju budućnost i budućnost svoje djece. Žrtvom kurbana pokazujemo da svaka žrtva mora biti isključivo u ime Boga. 

Allah, dž.š., kaže:

اليوم اكملت لكم دينكم و اتممت عليكم نعمتي و رضيت لكم الاسلام دينا

'Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.'

U našoj vjeri je sve jasno i sa mjerom upotpunjeno. Možda, da smo do sada shvatili smisao i poruku kurbana, osobne žrtve koju činimo u cilju da se Bogu približimo, ili da smo kolektivno shvatili smisao hadža kao zajedničkog usmjerenja, onda bismo znali da uvijek trebamo biti spremni na žrtvu i da jedino možemo prevazići sve izazove ako smo ujedinjeni u istome safu poput hiljade hadžija koji su jučer skrušeno i jedinstveno molili za sve muslimane.

Draga braćo,

Bajram je individualna, porodična i kolektivna sreća: indvidualna, jer osjećamo zadovoljstvo da se kroz kurban približavamo Bogu; porodična, jer sputavamo svoje ego, pohlepu i sebičnost time što mislimo na druge i dijelimo s njima kurbansko meso; kolektivna, jer učestvujemo sa svim muslimanima svijeta u obavljanju pete islamske dužnosti - hadža.  Kurban-bajram je prilika da se podsjetimo na najvažnije vrijednosti koje nas čine ljudima, da obnovimo rodbinske veze koje su prekinute, da pružimo podršku onome kome je potrebna naša pomoć te da obiđemo svoje prijatelje i komšije.

Neka uzvišeni Allah ispuni naša srca mirom i srećom, a naše kuće svojim rahmetom i bereketom!

Bajram šerif mubarek olsun!"

(Preporod.info)