Hutba muftije Porića: Kurban-bajram je prožet borbom u kojoj pobjeđujemo sebičnost i jačamo solidarnost među ljudima
U Muslimanskom kulturnom centru Ljubljana danas je održana centralna bajramska svečanost za područje Mešihata Islamske zajednice u Republici Sloveniji. Bajramsku hutbu održao je muftija mr. Nevzet-ef. Porić.
Hutbu prenosimo u cijelosti.
"Hvala Uzvišenom Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Vladaru sudnjega dana, Milostivom i Samilosnom. Salavat i selam neka je na Muhammeda, a.s., Allahovog miljenika i poslanika, na njegovu porodicu i ashabe. Mi svjedočimo da nema drugog Boga osim Allaha, dž.š., i svjedočimo da je Muhammed, a.s., Allahov rob i Allahov poslanik.
Poštovana braćo i sestre,
danas je prvi dan Kurban-bajrama, a mi smo okupljeni u blještavilu i mirisu prekrasnog ljetnog jutra, zaodjenuti plaštom pobožnosti i predanosti Gospodaru ovog prekrasnog jutra. Ovo su trenuci sreće i zadovoljstva za vjerničke duše. Ovo je vrijeme kada hadžije privode kraju obrede hadždža i uzdaju se u Božiju milost da će im hadždž biti kabul. Oni koji nisu na hadždžu prinose kurban u nastojanju da se približe Dragome Bogu i postignu Njegovo zadovoljstvo, očekujući da će im kurban pomoći da pređu preko Sirat-ćuprije.
Vrijeme hadždža i Kurban-bajrama su trenuci sjećanja na Ibrahima, a.s., i podsjećanja na njegovo nasljeđe koje je sačuvano, zahvaljujući Dragome Bogu, do dana današnjeg.
'Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim.
I bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na pravi put izveo.
I Mi smo mu sačuvali lijep spomen na ovom svijetu, a na onom svijetu će doista biti među onima dobrima.' (En-Nahl, 120-122)
Kurban-bajram je prožet borbom u kojoj pobjeđujemo sebičnost i jačamo solidarnost među ljudima. U danima Kurban-bajrama dolazi do izražaja socijalni smisao ovog blagdana, kada jačamo međuljudske odnose u porodici, s komšijama, prijateljima i općenito sa članovima društva u kojem živimo. Dragi Bog u Kur'anu kaže da u vrijeme hadždža:
'… nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadždža.' (El-Bekare, 197)
Izvršavanjem obaveze kurbana, vjernik iskazuje svoju svijest o Uzvišenom Stvoritelju, jer je svjestan pravoga puta na kojem je bio Ibrahim, a.s., sa svojom čvrstom vjerom u Boga. Također, kurban nam osigurava Božiju milost i Božiju blizinu. Kurban ne treba Uzvišenom Allahu, ali treba nama, jer tako spoznajemo put do međuljudske solidarnosti, humanosti, razumijevanja i međusobnog uvažavanja.
Ibrahimova, a.s., briga za porodicom stavljena je na ispit. Dragi Bog je Ibrahima, a.s., prije iskušenja da žrtvuje sina, stavio na iskušenje da odvede i ostavi porodicu u pustinju. Znao je da ga Njegov Gospodar voli, i pored njegovih slabosti, jer je nakon dugo godina iščekivanja prvi put osjetio očinsku ljubav, a sada je bio primoran ostaviti Ismaila s majkom, nejakog i malog, hranjenog samo majčinim mlijekom, u sred pustinje. Njegova supruga Hadžera pristala je na činjenicu da zajedno sa sinom Ismailom ostane u pustinji zato što joj je Ibrahim, a.s., garantirao da je to odluka Uzvišenog Allaha, dž.š. Kada je zamakao za brdo, digao je ruke i zamolio Allaha, dž.š., ovim riječima:
'Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvog Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, namaz obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.' (Ibrahim, 37)
Znao je da su pod Božijom zaštitom, pa je lakše krenuo sa melekom Džibrilom i ostavio ih u pustinji. U potpunosti se pouzdao u svoga Gospodara, što mu je kasnije davalo veliku snagu u životu. Kada se uči dova, onda moramo vjerovati Allahu, dž.š. Sumnji u dovi nema mjesta. Ibrahimova briga za porodicom je bila velika, ali je znao da ih ostavlja Gospodaru svjetova. Dova je bila uslišana. Hazreti Hadžera je tragala za nafakom trčeći između dva brežuljka, Safe i Merve, a Gospodar je dao da vrelo Zemzem izbije ispod djetetovih nogu. Voda koja je značila spas za hazreti Hadžeru i njenog sina Ismaila, spas i blagodat je za stanovnike Mekke i njene posjetioce do dana današnjeg. Dragi Bog je uslišao Ibrahimovu dovu i njegovoj porodici podario najvažniji resurs za život: vodu, koja je značila novi početak na raskršću puteva na kojem će se izgraditi grad. U suri Ali-Imran Uzvišeni Gospodar kaže:
'Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. U njemu su znamenja očevidna, mjesto na kojem stajao Ibrahim …' (Ali-Imran, 96-97)
Draga braćo i sestre,
u vremenu u kojem živimo, Ibrahimova, a.s., briga za porodicom može nam biti inspiracija. Ibrahim, a.s., je bio Božiji odabranik, Halilullah – ali unatoč tome brinuo se za svoje potomstvo. Nije mu bilo svejedno kojim putem će ići njegovo potomstvo i čemu će težiti. Želio je ostaviti iza sebe čestit porod. Zar to nije želja svih nas? Svi bismo željeli da naša djeca budu na pravome putu, da padaju Allahu na sedždu, da budu moralna, čestita i korisna. Da bismo postigli željene ciljeve, onda moramo biti poslušni Allahu, dž.š., i moramo izvršavati svoje dužnosti i obaveze. Da bismo pravilno odgojili djecu, moramo i sami biti odgojeni. Cilj je uvjetovan našim pravim putem, našom sedždom, našom moralnošću i našom čestitošću. Muhammed, a.s., je rekao:
'U rajsku bašču će ući onaj ko ima iskreno i čisto srce.'
Za uspješan odgoj potomstva veoma je važan lični primjer roditelja i njihova praktična primjena vjere. Ukoliko u porodici ne postoji praktična primjena vjere, onda je teško očekivati da potomstvo bude na ispravnome putu. Moderni način života potiskuje tradicionalne vrijednosti bez kojih je teško zamisliti uspješnu muslimansku porodicu. Moralne vrijednosti kao što su istina, pravda, hrabrost, strpljivost, smirenost i uljudnost, gube svoj smisao, dok je sve prisutnije nasilje, laž, nepravda, okrutnost i izdaja. Uvijek se isplatilo biti dobar čovjek koji posjeduje plemenitost, milosrđe i dobrotu. Ovih dana se sjećamo žrtava genocida u Srebrenici i uvijek se iznova čudimo zlu kojeg je počinio čovjek, koji je bio nepravedan, okrutan i zao. Suosjećamo sa rodbinom žrtava čije kosti će ove godine biti ukopane u Potočarima, uz dovu Svevišnjem Gospodaru da porodicama podari sabura, a žrtvama Džennet. Iz kakve porodice je ponikao neko ko može počiniti takvo zlo i oduzeti život preko osam hiljada ljudi? U kakvom duhu su živjele njihove porodice? Zar nisu imali nikakvih moralnih vrijednosti koje bi im kucale na savjest i spriječile počinjeni genocid? Ibrahim, odnosno Abraham ili Avram, je praotac monoteističkih religija. Zar niko od njih nije čuo za Avrama i njegove vrijednosti koje su univerzalne do Sudnjega dana? Dragi Bog je slanjem kurbana ukazao na činjenicu da je ljudski život svet i da niko nema pravo ugrožavati tuđe živote. Mi kao muslimani ponosni smo sljedbenici Ibrahima, a.s., i svake se godine sjećamo njegovog načina života koji je inspiracija svakom pravom vjerniku i vjernici.
Draga braćo i sestre,
vrijeme u kojem se nalazimo prožeto je različitim izazovima. Rat koji divlja na tlu Evrope ulijeva strah i nesigurnost za budućnost velikog broja ljudi. Niko ne zna kada i kako će se završiti rat i kakve posljedice nas čekaju. Mi izražavamo svoju zabrinutost za sigurnost ljudi i njihovu egzistenciju. Po predviđanjima odgovornih u našoj državi, jesen koja je pred nama donosi nove izazove s kojima ćemo se morati suočiti. Najavljuje se velika recesija koja bi mogla utjecati na sve slojeva stanovništva. Poskupljenje energenata i drugih dobara u velikoj mjeri će utjecati na rad i djelovanje Islamske zajednice u Republici Sloveniji. U prethodne dvije i pol godine u kojima smo se suočavali sa izazovima korona virusa, Islamska zajednica zahvaljujući isključivo vama uspješno je preživjela i financijski opstala. Vi ste kao članovi Islamske zajednice pokazali visok stepen svijesti i unatoč krizi i neizvjesnosti pred kojom smo bili, podržali ste naš rad i pomogli da opstanemo. Zato vam se u ovom časnom trenutku Kurban-bajrama zahvaljujem i učim dovu koju je učio i Ibrahim, a.s., kada je gradio Ka'bu sa svojim sinom Ismailom:
'Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti uistinu, sve čuješ i sve znaš!' (El-Bekare, 127)
Očekujemo da će odgovorni u državi popraviti greške i otkloniti diskriminaciju među vjerskim zajednicama te da će Islamska zajednica biti tretirana kao jednakopravna zajednica na području Republike Slovenije.
Draga braćo i sestre,
nažalost ove godine hadžije iz Slovenije bile su spriječene da obave hadždž, zbog administrativnih poteškoća koje su se pojavile. Zabranjeno je bilo agencijama da organiziraju odlazak na hadždž. Ostavljena je mogućnost da se hadžije individualno prijavljuju i da sami odlaze na hadždž. Isti slučaj je bio sa ostalim evropskim državama, Sjevernom Amerikom i Australijom. Drugim riječima, bilo je nemoguće organizirati hadždž na takav način. U ovom časnom trenutku obećavam da ćemo kao Islamska zajednica sve učiniti, kako bismo omogućili hadžijama da naredne godine obave petu islamsku dužnost i putuju u sveta mjesta Mekku i Medinu. Hadžije molimo za sabur, a Dragom Bogu upućujemo dovu da nam pomogne u savladavanju svih administrativnih problema.
Draga braćo i sestre,
bajrami su dani veselja, radosti, druženja i opraštanja. Zato iskoristimo trenutke radosti i podarimo svojim najmilijima, svojim komšijama, prijateljima i poznanicima lijepu riječ i radosne trenutke. Oprostimo jedni drugima i zaželimo svako dobro!
Želim vam hairli i berićetne dane Kurban-bajrama uz dovu Gospodaru svjetova da nam ukabuli naše ibadete i da nam pomogne da što prije budemo u mogućnosti da posjetimo Mekku i Medinu i uživamo u ibadetima naše uzvišene vjere."
(Preporod.info)