Vrijednost i posebnost Medine

Piše: Muhamed Jusić

Svake godine, pa tako i ove, naše hadžije posjete (ili kako je to kod nas ustaljeno: zijarete) grad Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, El-Medinu el-Munevveru. Iako posjeta Medini nije sastavni dio obreda hadža, sve hadžije iz čitavog svijeta koriste priliku da posjete ovaj dio svete zemlje zbog vrijednosti (ar. fadail) koje ona ima, te zbog historijskih znamenitosti kojima obiluje.

Uzvišeni je Allah Medinu odlikovao posebnostima, a povod velikog broja tih posebnosti je Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, dova za taj grad i njegove stanovnike.

"Šta reći više o Medini nego da je to prebivalište islama, ognjište Objave, vrelo islamske kulture i civilizacije koje je svoje tokove raširilo na sve strane svijeta. Ni jedan se grad ne može pohvaliti sa takvom bogatom kulturnom prošlošću kao ovaj, kao i mnogobrojnim drugim vrijednostima koje zadivljuju i plijene srca stotina miliona ljudi. Medina je bila i ostala univerzitet muslimana u najširem i najopćenitijem smislu te riječi, vječita inspiracija i predmet ljubavi. Malo je onih koji u Medinu ne bi željeli doći, koji dan svoga života provesti u Ressulullahovu Revda-i-se’adu."

Ovom prilikom mi ćemo izdvojiti samo neke od posebnosti koje su spomenute u vjerodostojnoj islamskoj tradiciji.

Medina je harem (zaštićeni i sveti prostor)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od Uzvišenog je molio da Medinu učini haremom i Svemogući mu je to uslišao. Tako se u njenim granicama ne smije prosipati krv, potezati oružje radi borbe, loviti, uništavati rastinje, niti bilo kakav prestup činiti.

Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada se vraćao iz bitke na Hejberu zastao na prilazu Medini i rekao gledajući u brdo Uhud: "Ovo brdo nas voli, a i mi volimo njega." Zatim je pogledao u Medinu i rekao: "Allahu, doista, ja ono što je između dvije labe (crno vulkansko kamenje koje je okruživalo Medinu sa tri strane) proglašavam haremom, kao što je Ibrahim učinio Meku haremom. O Allahu daj njenim stanovnicima berićet u njihovim mu’du i sa’ju"

Što se tiče granica medinskog harema, one su obilježene Harrom Vakim (dolinom od vulkanskog kamenja istočno od Medine), Harrom El-Veber (zapadno), brdom Sevr (sjeverno) i brdom ‘Ajr (južno).

Boravak u haremu ima svoje blagodati ali, u isto vrijeme, teret prestupa i grijeha u njemu je puno teži. Od Alija b. Ebi Taliba, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Kod nas (Ehlu-l-Bejta) nema ništa zapisano osim Allahove knjige i ove stranice od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Medina je harem od ‘Aira do tog i tog mjesta. Ko u njoj počini neki prestup ili da utočište prestupniku, na njega je Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Od takvog se neće primiti niti farz niti nafila."

Uporište imana

Nema toga grada na svijetu koji se može pohvaliti time da je "uporište imana". A Medina jeste upravo to. Od Ebu Hurejre, Allah neka je njime zadovoljan, prenosi se da je kazao: "Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Doista se iman povlači u Medinu kao što se zmija povlači u svoje skrovište." U drugim predajama stoji: "doista se islam povlači.."

Također, u hadisu koji se prenosi od Ibn Omera, radijallahu anhu, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Islam je počeo sa pojedincima i završit će se sa pojedincima kao što je i počeo, i on se povlači između dvije džamije kao što se zmija povlači u svoju jazbinu."

Pod dvije džamije misli se na El-Mesdžidu-l-Haram u Meki i Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju u Medini, kao što to tvrdi doktor Abdurrahman El-Ber u svojoj knjizi Tuhfetu-z-zekije fi fadail el-medine en-nebevije.

Nalazimo velik broj hadisa koji sadrže ovo značenje, a ovom prilikom izdvoji ćemo još hadis koji se prenosi od Džabira Ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, iz kojeg se može zaključiti da se ovi hadisi odnose na teška vremena koja će nastupiti za islam i muslimane i u kojima će njihovo uporište biti upravo Medina. U ovom hadisu stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, doista će se islam vratiti kao što je i počeo. Doista će se sav iman vratiti u Medinu kao što je iz nje i počeo, sve dok sav iman ne bude u Medini."

U komentarima ovih hadisa nalazimo stavove uleme koji nedvosmisleno upućuju na to da su se srca vjernika, ali i oni sami, u svim periodima vraćala Medini, i u njoj su nalazili uporište imana, koji se uvijek kada je islam u teškom položaju u nju povlači. Tako, naprimjer, Ibn Hiban, Allah mu se smilovao, komentarišući gore navedene hadise kaže: " doista se iman povlači" pod ovim se misli na one koji imaju iman.

Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, komentarišući riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, "kao što se zmija povlači u svoju jazbinu", kaže: „ Kao što se zmija udalji od jazbine tražeći ono od čega živi, pa kada je nešto preplaši ona se vrati u svoju jazbinu, tako se i iman rasprostranio iz Medine, ali svaki vjernik zbog ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ima u svojoj duši razloge koji ga vraćaju u Medinu. Ovo važi za sva vremena; tako su se vjernici za života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u nju vraćali kako bi od njega učili, za vrijeme ashaba, tab’ina i tab’i-t-tab’ina oni su se u nju vraćali zato što su u njima imali najljepši uzor, a u vremenima poslije njih oni se u Medinu vraćaju kako bi zijaretili Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, kabur i kako bi klanjali u njegovoj džamiji…"

O tome kakvo mjesto Medina uživa u duhovnosti svih muslimanskih naroda najbolje nam govore ilahije koje su spjevane na svim jezicima, a koje govore o čežnji za posjetom ovim svetim mjestima, te putopisi u kojima su brojne hadžije opisivale svoj jedinstveni osjećaj prilikom prvog susureta sa ovim mjestima. U bošnajčkoj pisanoj i usmenoj tradiciji nalazimo čitav niz primjera koji potvrđuju gore spomenutu tezu.

Udaljava zlo od sebe

I ne samo da Medini teže srca i bića vjernika cijeloga svijeta, nego je ona osobena i po tome što iz sebe izbacuje sve što je nevaljalo, a to je dar od samog Allaha s.v.t.a.

U hadisu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Naređeno mi je da se uputim ka selu koje jede ostala sela, zovu ga Jesrib, a ime mu je El-Medina - ona izgoni ljude kao što kovačeva mješina izgoni ono što ne valja u željezu."

U jednoj drugoj predaji kaže se: "Ona izgoni prljavštinu", a u drugom: "Izgoni loše ljude".

Rekao je Ibn Hadžer komentarišući ovaj hadis ("ona izgoni ljude"): “ Misli se na one koji su loši (zli), a ono što nas upućuje na to da se radi samo o lošim ljudima je poređenje koje nalazimo u samom hadisu (misli na poređenje s time što kovačeva mješina izgoni ono što ne valja u željezu, op. a.)"

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dovio za nju

Nije ni čudo da se Medina odlikuje svim ovim blagodatim ako znamo da je za nju dovio onaj čija je dova uslišena. U hadisu kojeg prenosi Ali Ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O Allahu, doista je Ibrahim bio Tvoj rob i miljenik i on je molio berićet stanovnicima Meke, a i ja sam Tvoj rob i Poslanik i ja te molim da stanovnicima Medine daš berićet u njihovom mu’du i sa’ju dvaput više nego si dao stanovnicima Meke; uz svaki berićet dva berićeta."

Od Enesa Ibn Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada se vraćao iz Bitke na Hejberu zastao na prilazu Medini i rekao gledajući u brdo Uhud: "Ovo brdo nas voli, a i mi njega volimo." Zatim je pogledao u Medinu i rekao: "Allahu, doista ja, ono što je između dvije labe (crno vulkansko kamenje koje je okruživalo Medinu sa tri strane) proglašavam haremom, kao što je Ibrahim učinio Meku haremom. O, Allahu, daj njenim stanovnicima berićet u njihovom mu’du i sa’ju"

Hadisi koji govore o dovi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za Medinu i njene stanovnike su mnogobrojni, a rezultati ove dove bili su vidljivi u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali i kroz stojeća koja su došla poslije njegove smrti. Dovoljno je i danas pogledati Medinu sa kakve uzvisine, pa da se osjete blagodati ove dove. Naime, Medina, smještena u kamenitoj pustinji koju okružuje vulkansko kamenje, postala je prava duhovna oaza za muslimane iz cijelog svijeta, željnih znanja sa njenih čistih izvora. Muslimani se sklanjaju u Medinu kao što se putnik skloni u oazu kako bi se osvježio i odmorio nakon lutanja bespućima dunjalučke pustinje.

Polazeći od gore navedenih hadisa u kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio za dvaput veći berićet stanovnicima Medine nego stanovnicima Meke, ulema islama je raspravljala o tome koji je od ova dva grada bolji. Ono do čega su u svome istraživanju uspjeli doći je to da se Meka u nekim segmentima odlikuje nad Medinom i obrnuto, tako da nije moguće ustanoviti koji je od ova grada bolji. Ali ono u što niko ne sumnja je to da je Uzvišeni ova sveta mjesta odlikovao mnogim blagodatima koje nije dao nijednom drugom mjestu ili gradu na svijetu.

U Medinu ne može ući Dedždžal

Od Enesa Ibn Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema niti jednog mjesta a da u njega neće ući Dedždžal, osim Meke i Medine, na čijim prilazima će biti meleki poredani u redove koji će ih čuvati. Zatim će se Medina zajedno sa svojim stanovnicima zatresti tri puta nakon čega će Uzvišeni Allah iz nje izvesti sve navjernike i licemjere."

Od Ebi Bekrete, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "U Medini neće ući strah od Mesihi Dedždžala. Ona (Medina) imat će tada sedam vrata, na svakim vratima bi će po dva meleka"

Prema učenju Ehli-Sunneta pojavljivanje Dedždžala jedan je od velikih predznaka Sudnjeg dana. On je osoba koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao "Dedždžal" (ar. lažljivac), zbog njegove prevelike laži i obmane. On će sebe smatrati bogom i pokušavat će odvratiti ljude od njihove vjere svojim čudesnim i nadnaravnim moćima, koje će Allahovom voljom biti u mogućnosti činiti. On će tako zavesti jedan dio ljudi, a zatim će Uzvišeni Allah dozvoliti da se njegovo iskušenje privede kraju, pa će sići `Isa, alejhi-s-selam, i ubiti ga.

Kolijevka islama

U ovom gradu organizovana je prva zajednica uspostavljena na "islamskom konceptu države", koja se temelji na kur’anskim načelima uspostavljanja vlasti. Bio je to "sretni spoj duhovne i svjetovne vlasti"- kako to kaže Muhamed Hamidullah, uspostavljen na osnovama "prvog pisanog ustava u ljudskoj historiji" (Medinska povelja).

U toj državi, "državi Hidžre", kako je naziva poznati historičar i teoretičar islama, Imaduddin Halid, uspostavljen je "suverenitet (Jednog Jedinog) Boga, a ne nekog monaha, plemena, naroda i tome slično, što zapravo čini specifikum ovog modela države. Zato svaki kontakt s ovim gradom u čovjeku budi sjećanje i čežnju za vremenima kada su ljudi bili oslobođeni svake vrste robovanja drugim ljudima i lažnim idolima. Ovaj grad je pseudonim za istinsku slobodu za kojom traga čovječanstvo već stoljećima.

(Preporod.info)