Ramazan nekad i sad: Umor ili trend

“Prije svega, svim muslimanima, a posebno čitateljima Preporoda, želim čestitati nastupajući ramazan, uz dovu, da ga dočekamo u zdravlju i imanu, da s izvršavanjem ibadeta zadobijemo Allahov oprost. Nekadašnji ramazani, barem za mene, nekako su mi bili umiljatiji, prijatniji i veseliji, možda zbog toga što sam bio tada mladić i zbog toga, što je bilo tih starih adeta, ne znam. Sva ta atmosfera, onako kako sam je ja doživljavao, danas je nema, kao da je iščezla. Nadam se da neću biti pogrešno svaćen, ali u razgovoru s dosta prijatelja, barem kad su u pitanju seoske džamije, a na nekim mjestima i gradske, posjećenost na teravih-namazima je manja nego prije rata. Ne znam šta je razlog, da li to što je teravih-namaz kasno, ili što je ljetni period pa ljudi imaju posla i zbog umora ne mogu doći na namaz, ali je očigledno, da na mnogim mjestima, posjećenost nije zadovoljavajuća. Recimo, to je jedna od stvari koja je prije rata puno ljepše izgledala.

Također, ono što danas fali našim ramazanima, jesu međusobna druženja. Znam prije rata, nakon teravih-namaza, odlazilo se na sijelo, ljudi su se više družili, komunicirali, danas haman pa toga više nema. Poslije namaza, svako ide svojoj kući, upali tv ili internet i druži se sa njima. O javnom mršenju da ne govorim. Bez obzira na tadašnji režim, ipak je bio nemoćan, da razbije stid kod muslimana, kad je u pitanju javno mršenje u ramazanu. Veliki broj muslimana je postio, a oni koji nisu, iz njima poznatih razloga, izbjegavali su da mrse javno. Danas nažalost, takva vrsta stida se izgubila. Staro i mlado, muško i žensko, bez ikavog ustručavanja, javno mrse, čak i alkohol konzumiraju. Izgleda, da je i ova demokratija itekako učestvovala u gubljenju stida i obraza, ne samo po pitanju posta, nego i u mnogim stvarima.

Naša Islamska zajednica trudi se da svake godine ramazan dočekaju spremno i da ga provedu u najljepšem ozračju. Ono što svaki vjernik očekuje od Islamske zajednice u toku mjeseca ramazana jeste što više aktivnosti kako bi ovaj mjesec učinili prekretnicom u životu nekog od muslimana. Analizirajući stanje, ramazanske aktvinosti u nekim džematima, do kojih ja dopirem, smatram da bi trebalo, čisto radi obogaćivanja ramazanskih programa, uvesti i sljedeće aktivnosti: ciklus od 2-3 predramazanska predavanja, u kojima bi se narod upoznao sa osnovnim odrednicima posta: šta je post i šta ga kvari, mubarek noći, safekatu-l-fitr i sl.; održavanje ćurs-tribina, svakih pet dana u ramazanu nakon podne namaza; obogatiti naše mubarek noći, posebno noć Bedra i Kadra. Kod nas to uglavnom bude kroz mevlud i veoma kratko predavanje. Mislim da omladina, treba na jedan poseban način da obogati ove dvije noći. Dalje, potrebno je uvođenje noćnog namaza u zadnjoj trećini mjeseca, posebno u neparnim noćima. Ovo je zapostavljena stvar u našim džamijama. Nakon teravih-namaza, džamije su prazne, smatram da je ovaj ibadet potrebno oživjeti u zadnjoj trećini, makar pola sata, ali da to ostane kao potvrđen sunnet za buduće generacije. Osim džematskih zajedničkih iftara, što je učestala praksa u zadnje vrijeme, potrebno je obići i siromašne porodice u džematu, te im obezbijediti namirnice, kako bi dostojanstevno dočekivale iftar. Treba organizirati omladinska druženja, kroz razne kvizove, humanitarne akcije, omladinske iftare i slično“, kazao je vjeroučitelj Saudin Cokoja.