Dan bijelih traka obilježen u Geteborgu, pod motom "Nikada nikome bijele trake"

Građani Bosne i Hercegovine, koji žive u Geteborgu, obilježili su u danas Dan bijelih traka, podsjećajući na Agresiju izvršenu na nihovu domovinu prije 30 godina, te na zločine počinjene nad civilima Prijedora.

U ovome gradu je, u etničkom čišćenju, ubijeno više od 3.176 civila, od čega 102 djece. Preko 51.000 Bošnjaka, Hrvata i Ostalih, protjerana je, zatvorena u logore ili je na neki drugi način preživjela torture.

Učesnici memorijala upriličenog u čast ubijenih civila Prijedora, podsjetili su javnost da su vlasti u ovome gradu, u proljeće  1992. godine, primorale nesrpsko stanovništvo da označi kuće i stanove, isticanjem bijelih krpa i zastava, a oko ruke su morali vezati bijele trake.

To je zvanično potvrđeno i pred Međunarodnim tribunalom u Haggu. Ovim činom srpskih vlasti, u Bosni i Hercegovini je, četiri decenije poslije Hitlerovog progona Jevreja iz Evrope, krvavom ideologijom velikosrpskog imperijalizma, oživljeno zlo progona, označavanja ljudi, odvođenja u logore, silovanje i ubijanje... U Bosni i Hercegovini i u gradu Prijedoru su uspostavljeni najkrvaviji koncentracioni logori u povijesti civilizacije, stijeljani su i ubijani civili, a njihovim tijelima su napunjene masovne grobnice.

Na Trgu Gustava Adolfa u centru Geteborga, u okviru memorijala Dan bijelih traka, okupilo se oko hiljadu građana Bosne i Hercegovine. Nakon obraćanja organizatora, učesnicima i švedskim prijateljima, koji su se pridružili javnom podsjećanju na zločine i agresiju na Bosnu i Hercegovinu, priređen je umjetnički performans čija je autorica Amela Isanović, profesorica bosanskog jezika. U okviru ovoga performansa upriličena je izložba eksponata „Nikada nikome bijele trake“.

Među eksponatima su bile izložene lutke, koje internacionalizuju zločin, čine ga univerzalnim zlom, upravo prikazujući različite nacije i rase, povezane sa Bosnom i Prijedorom. Isprskane krvlju. Lutke, slikovnice i neispisane sveske, simbolizuju sve neodigrane igre, nepročitane knjige, neispisane stranice... Podsjećaju na smrti nedužne djece, koja nisu dobila šansu da žive, da se igraju, odrastaju...  

Ovim performansom se željelo poručiti cijelome svijetu da se zločin može desiti svima. Ljudsko društvo je nakon Drugog svjetksog rata reklo da neće dopustiti da se ikada ponove logori, ubijanja civila, silovanja... Ipak desila se Bosna i Genocid, desile su se bijele trake, Tomašica, Keraterm, Trnopolje, Omarska... Poslije Bosne, svijet se opet zarekao da neće dopustiti da se zlo ponovi, a ono se upravo dešava širom svijeta.

Organizator obilježavanja Dana bijelih traka je Udruženje logoraša Geteborg i NBV.

(Preporod.info)