Prvo sapun, pa Izborni zakon

Piše: Nedim Hrbat

Glavni urednik Katoličkog tjednika, Josip Vajdner, objavio je na portalu tog lista tekst “Da reisu-l-ulemina 'naša zemlja' postane stvarno naša”, u kojem se osvrće i iznosi dojmove o obraćanju Reisu-l-uleme na sjednici Sabora Islamske zajednice.

Dojmovi su varljivi, i u tom smislu tekst ne bi trebalo ni komentarisati, da u njemu nije učitavanja intencija, neutemeljenih teza i manipulacija činjenicama, pa i njihovog izvrtanja.

Pogodilo je Vajdnera što je Reis Kavazović na sjednici Sabora Islamske zajednice prozvao Hrvatsku da se “miješa u politička pitanja u našoj zemlji”, kao i da zakone u BiH treba “da donose njeni politički predstavnici, bez prijetnji iz Hrvatske ili Srbije.”

Ne sviđa se Vajdneru ni to što Bošnjaci “nikada ni ne spomenu što su ti Hrvati i Hrvatska učinili za postojanje BiH”, između ostalog referendum te 1995. godinu i ratne pobjede, ali i “uvoz” mudžahedina u jeku rata.

Glavnog urednika Katoličkog tjednika prije svega valja podsjetiti da je i Haški sud mnogo šta dokazao i kazao o tome šta su čelnici tzv. Herceg-Bosne učinili u BiH, kao i o sudjelovanju hrvatskog državnog vrha u tom UZP-u, što Vajdner u svom osvrtu ni spomenuo nije.

O kakvom to “ozračju” i “relaksaciji odnosa” onda govori?

Zagovara li trajni zaborav i “ozračje” u kojem se ignorišu zločini i slave zločinci, na vakufima grade “kazališta”, oživljava Tuđmanova ratna politika i ciljevi, ignorišu i negiraju sudski potvrđene historijske činjenice?

Kamo sreće da u našoj zemlji nije takvo “ozračje nepravde”!

Sve dok UZP aktivno živi, ta zločinačka ideja i konsekventno djelovanje predstavljaju opasnost i inspirišu nove generacije za nove zločine. Pa upravo je predsjednik Hrvatske, na čije prijetnje i političke stavove upozorava Reisu-l-ulema, odlikovao generala HVO-a koga je Tužilaštvo BiH optužilo za teške ratne zločine. Dotični general je, malo prije podizanja optužnice, sa kompletnom porodicom pobjegao u Hrvatsku!

Štaviše, prisjetimo li se šovinističkih i rasističkih izjava, huškačke retorike i vulgarnih doskočica, relativizacije genocida, ali i otvorenih najava trećeg entiteta na prostoru Bosne i Hercegovine od strane predsjednika susjedne Hrvatske, iznenađujuće je racionalan i blag bio govor Reisu-l-uleme.

“Prvo treba koristiti sapun u Bosni, pa parfem” – samo je jedno od rješenja koje je ponudilo aktuelno političko vodstvo Hrvatske “kao supotpisnice sporazuma na temelju kojega je stvorena današnja BiH”, kako to navodi Vajdner.

Koliko su Vajdnerovi stavovi daleko od stvarnosti svjedoči i ovaj duboko revizionistički stav jer Bosna i Hercegovina nije stvorena u Dejtonu već je tamo potpisan mirovni sporazum kojim je rat zaustavljen, doduše po cijenu lošeg ustavnog uređenja zemlje.

U nastavku teksta, navodeći primjere savremenih država “gdje postoji više konstitutivnih naroda”, a dosljedno slijedeći narativ aktuelne politike HDZ-a i Dragana Čovića, Vajdner im zapravo podmeće “konstitutivnost”.

U Ustavu Švajcarske, na koju se on poziva, uopće nema spomena konstitutivnim narodima ili etničkim grupama, recimo. U Belgiji se, doduše, spominju “zajednice”, što opet nije isto.

A treba li i podsjetiti da je Nizozemska zvanično izrazila žaljenje što je u tekst “Strateškog kompasa Evropske unije” uvrštena konstitutivnost naroda u Bosni i Hercegovini? Za Nizozemsku je to diskriminatorni koncept.

Vajdnerovo pozivanje na evropske vrijednosti je stoga apsurdno i besmisleno, i ne predstavlja ništa drugo nego puko ponavljanje stavova i prepoznatljive propagande i političke strategije HDZ-a. Odnosno, zagovaranje “evropskih vrijednosti” Dragana Čovića, Željane Zovko i Zorana Milanovića – odvojenih teritorija i neograničene moći jedne političke stranke.

HDZ-ovski stavovi se daju iščitati i iz njegovog jadikovanja o političkim pravima Hrvata koje svodi i izjednačava sa izborom člana Predsjedništva BiH. Razumije se, niti politička, a ni bilo koja druga prava Hrvata iz RS-a nije spomenuo, što je žalosno jer je jedino Katolička crkva u zadnjih nekoliko godina upozoravala na probleme Hrvata u RS.

I Željko Komšić, doduše, da ne zaboravimo.

(Preporod.info)