Poslije smrti majke Nure, mezar Admira Alispahića koji je ubijen na Tuzlanskoj kapiji nema ko obići

Nura Alispahić, srebrenička majka u masakru na Tuzlanskoj kapiji ostala je bez sina Admira. Majka Nura je preselila 3. oktobra 2020. godine, a danas, na 27. godišnjicu masakra na Kapiji, njenom sinu Admiru nema ko otići na mezar. 

U Aleji mladosti na Slanoj Banji u Tuzli i na Kapiji, dijelu grada gdje je 25. maja 1995. granata ispaljena s položaja Vojske RS-a ubila 71 osobu a više od stotinu teže ili lakše ranila, danas će biti obilježena 27. godišnjica ovog masakra.  

Majka Nura je slušajući vijesti saznala za Admirovo ubistvo. 

- Slušali smo vijesti na tranzistoru i čuli da je u Tuzli bio masakr. Kad su čitali imena ubijenih, čula sam kako spominju mog Admira. Kuća mi je bila puna komšija. Ja kažem 'Eno Admirovo ime', a komšije govore da nisam dobro čula. Kad sam sestru pitala da li je Admir poginuo, kroz plač mi je odgovorila da jeste. Tada sam izgubila svijest. Kada me je doktorica probudila, zgrabila sam nož da se ubijem. Zaustavile su me komšije - pričala je za života Alispahić, dok se prisjećala masakra na Kapiji. 

Alispahić nije bila na dženazi sina. S obzirom da je Srebrenica bila opkoljena, nije mogla doći u Tuzlu. Ta bol je progonila do zadnjeg daha.  

- Tek s padom Srebrenice u julu stigla sam u Tuzlu. Ko je imao koga živog, dočekao ga je. Mene nije imao ko od familije dočekati. Pred mene je došao Admirov drug. On i još nekoliko Admirovih saboraca iz policije odvezli su me na Slanu Banju. Tada sam prvi put vidjela sinov mezar - ispričala je Nura. 

Osim što joj je u masakru na Dan mladosti, na Tuzlanskoj kapiji njen dvadesetčetverogodišnji sin Admir, bez supruga Alije je ostala već krajem 1994. godine u Srebrenici. 

Nakon 25. maja 1995. godine i nepuna dva mjeseca od ubistva starijeg sina Admira, zloglasni ''Škorpioni'' su na Godinjskim barama kod Trnova 17. jula ubili i njenog drugog sina, tada šesnaestogodišnjeg Azmira. Snimak njegovog ubistva, koji je objavljen početkom juna 2005. godine, obišao je cijeli svijet. Na televiziji ga je gledala i majka. 

Nura je samo jedna od stotinu srebreničkih majki koje su na bolji svijet preselile. Jedine one su bile svjedok strašnih ubistava. Sada samo njihova svjedočenja ostaju kao trag i istina za budućnost. 

(A.N./Preporod.info)