Almasa Salihović u Bratuncu: Sistematsko ubijanje hiljada ljudi je genocid

Na Šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu danas su ukupani posmrtni ostaci četiri žrtve genocida kojeg su nad Bošnjacima Bratunca počinili četnici tokom protekle agresije, među kojima je najmlađi Salmir Hodžić (1983), koji je u vrijeme smrti imao samo devet godina.

U prisustvu velikog broja vjernika dženazu je predvodio reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.

Almasa Salihović, glasnogovornica Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari, u ime porodica žrtava genocida počinjenog na području Bratunca obratila se ovom prilikom, poručila da se preživjele žrtve neće nikada umoriti niti odustati od traženja istine, jer imaju dug da tijela svojih najmilijih nađu i dostojanstveno ukupaju, a zločince otkriju i kazne.

Njeno obraćanje prenosimo u cijelosti:

"Ovih dana se napunilo 30 godina od agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Od napada srpske agresorske vojske na Bratunac, na naša sela, na naše porodice. Tri decenije od njihovog pokušaja da nas unište i da zatru našu vjeru, tradiciju, identitet...

Ovo je 16. kolektivna dženaza našim najmilijim, našim majkama i očevima, sestrama i braći, našoj rodbini...16. ukop nevinih civila, koji su ubijeni prije 30 godina.

U Bratuncu je, od 21.500 Bošnjaka koji su ovdje živjeli, ubijeno više od 3.000. I svi su bili civili. A ubijeni su samo zato što su bili Bošnjaci, što im je vjera bila islam, što su govorili bosanskim jezikom...

Vojska bosanskih Srba i JNA su, u aprilu i maju 1992. godine ubili više od 700 ljudi. Najveći broj, njih više od 2.300, ubijeno je u julu 1995. godine u genocidu u Srebrenici.  Za većinom ubijenih još uvijek tragamo. Još nismo dobili pomoć vlasti ovog entiteta da nađemo masovne grobnice.

Naprotiv, civilna vlast i vojni organi sistematski su radili na skrivanju i premještanju masovnih grobnica, a danas otvoreno negiraju genocid - stvarajući atmosferu u svome narodu da je dobro što su njihova vojska i policija počinili genocid i da je to stvar nacionalnog ponosa. Još uvijek nailazimo na šutnju policije, vojske, političara, novinara, umjetnika...

Nailazimo na kolektivnu zavjeru i otvoreno negiranje genocida. Ako kažete da sistematsko ubijanje hiljada ljudi nije genocid, iako je to međunarodni sud rekao, onda vi otvoreno podržavate ubijanja ljudi. Da li je to nama jasno, danas, 30 godina poslije genocida.

Nažalost, međunarodna zajednica je prepustila Bošnjake ovoga entiteta u ruke onih koji su najkrvavije zločine već jednom počinili, naredili ili ih još uvijek skrivaju.

Zločinci i zločini nisu kažnjeni.

Krvava agresija na Bosnu i Hercegovinu prestala je, ali uništavanje naše zemlje nastavljeno je i u miru. Za četiri godine rata ubijen je svaki sedmi Bošnjak opštine Bratunac. Ipak, mi smo smogli snage da se podignemo. Imali smo hrabrosti da se vratimo na svoja ognjišta, iako su nas sprječavali puškama i ratnohuškačkom politikom. Imamo vjere i znanja da se izborimo za opstanak i jačanje zajednice, ovdje u Bratuncu, ali i u Srebrenici, Vlasenici, Zvorniku...

Došli smo ovdje da živimo u miru i toleranciji. Imali smo toliko snage da zločin personaliziramo. Da kažemo - ne, nisu svi Srbi zločinci - zločine su počinili pojedinci i oni treba da odgovaraju. Nažalost, na drugoj strani smo imali šutnju i kolektivno negiranje genocida. Prešli smo i preko toga. Obnovili smo dobre odnose sa komšijama Srbima. Želimo da gradimo budućnost.

Nas vjera islam uči da budemo tolerantni i miroljubivi. I mi ćemo takvi ostati. Politika koju vode naši prvaci jasna je i podržava miroljubivi suživot. Nažalost, tri decenije od pokretanja agresije, nama Bošnjacima je jasno da ne možemo računati na podršku, pomoć i razumijevanje vlasti ovoga entiteta. Stoga moramo tražiti pomoć i podršku svijeta, koji je spreman poštovati pravdu. Ali prije svega mi moramo staviti u funkciju svoje snage, svoju pamet i svoju mudrost. Moramo naše obrazovane ljude angažovati da istražuju masovne grobnice, naše poduzetnike da ovdje otvaraju radna mjesta, naše medije da nas prate. Javne ustanove i javni mediji ovoga entiteta negiraju postojanje Bošnjaka i čine maksimum da nas ovdje nema.

Kakvo licemjerje, oni koji su prije tri dana obilježavali Dan antifašizma, od nas kriju masovne grobnice i negiraju zločine koje su počinili Vojska i policija RS.

Danas ćemo u zemlju spustiti tijela naših najmilijih. Naći će smiraj 30 godina nakon smrti. Najmlađi od njih imao je samo devet godina. Zločin nad njima je bio strašan. Ovdje, u Bratuncu, ubijana su čak i nerođena djeca. Ubijane su djevojčice i dječaci, ubijane su starice i starci, ubijane žene i muškarci. Potpuno nevini.

Mnogi misle da ćemo se mi umoriti i da ćemo prestati da tragamo za ubijenima. S ovoga mjesta, u ime nove generacije, u ime djece ubijenih Bošnjaka Bratunca, Podrinja i Bosne i Hercegovine, poručujem da se mi nećemo nikada umoriti, da nećemo odustati čak ni nakon 100 godina traganja. Jer, naš je dug da tijela naših ubijenih nađemo i ukopamo. A da zločince otkrijemo i kaznimo. Podsjećam, ratni zločin ne zastarjeva.

Tražit ćemo da se kazne počinioci, rezultati zločina jasno definišu, a posljedice otklanjaju koliko je to moguće. Svijet mora znati da naše pamćenje ostaje. Na pragu 21. stoljeća zločinci su ubijali jedan miroljubiv evropski narod i za to su nagrađeni. Ali, oni nikada neće naći mir, jer ćemo ih progoniti!

Podsjećam, ovo je naša zemlja. Ovdje su naši mezari sijani stotinama godina. I ovdje ćemo da se rađamo uz Allahovu pomoć i narednih stoljeća. Jasno kažemo da ovdje želimo da živimo u miru, ali više nikada i nikome nećemo dopustiti da nas ubija i smješta u masovne grobnice. Zato moramo kazniti zločince i pokazati svijetu da smo na nivou civiliziranih naroda, koji ne žele činiti zločine, ali ne dopuštaju da to drugi čine njima. Bošnjaci sada imaju snagu. Imamo institucije države, Islamske zajednice, imamo naše intektualce, imamo naše radnike, majstore, poljoprivrednike, studente, historičare, umjetnike, sportiste... Imamo našu dijasporu. Imamo državu Bosnu i Hercegovinu. Predstoji nam vrijeme našeg povezivanja i međusobnog uvažavanja.  

Dok je i posljednji Bošnjak živ nemamo pravo zaboraviti zločine. Nemamo to pravo zbog naših ubijenih.

Neka dragi Allah njihovim dušama podari dženet, a nama sabur i snagu. Elfatiha!"