Bedirhan-ef. Hadžić 25 godina imam u džematu Jasikovac, džematlije mu u znak zahvale poklonile umru

Bedirhan-ef. Hadžić je 25 godina imam u džematu Jasikovac, Medžlis Islamske zajednice (MIZ) Teočak, a u znak zahvalnosti za njegov predan rad i zalaganje kroz godine, džematlije su ga obradovale poklonom - putovanjem na umru.

Prvog dana Ramazanskog bajrama, nakon obavljenog bajram-namaza, a prije nego li će uslijediti bajramsko čestitanje, džematlije su efendiji Hadžiću saopštile da putuje na umru.

- Priča počinje nekada u januaru. Imao sam manju saobraćajnu nesreću u selu. Bilo je klizavo, snijeg i sletio sam s puta. Na sreću ništa se nije desilo. Istog momenta jedan od mojih bivših učenika iz mekteba, trenutno u Njemačkoj, napravio je grupu i u njoj okupio tridesetak momaka, koji su, također, bili moji učenici i koji su, uglavnom, danas razasuti po bijelom svijetu. U grupi su bili i moji prijatelji, neki su ovdje u džematu. On je iznio ideju da se meni uplati umra, kao znak zahvale za 25 godina rada u džematu Jasikovac - ispričao nam je efendija Hadžić.

Naime, u decembru prošle godine efendija Hadžić je napunio 25 godina rada u ovom džematu. Kako nam je kazao, u džemat je došao kada je imao 18 godina, i od tada do danas je radio za dobro džemata i džematlija.

- Novac su skupili za sat vremena. Odlučili su da mi ne govore i da mi nagradu predaju za Ramazanski bajram kada većina njih bude u Bosni. Tu tajnu su vješto čuvali od mene. U principu pola sela je znalo za to, ali ja nisam ni na tren nešto posumnjao. Čak su moja supruga i djeca to krili od mene. Da stvar bude još interesantnija, nakon nekoliko dana moj kolega iz susjednog džemata je dobio poklon od porodice, također umru. Rekao mi je da neće sad ići zbog obaveza, već da će čekati ljeta. Ustvari, on je čekao mene, jer je bio u dogovoru s ovim mojim momcima. Čak sam ja pisao jedan tekst o tom porodičnom gestu kojim je moj kolega Fuad-ef. obradovan, dovio sam Allahu da i mene počasti, a ustvari meni je Allah dove već uslišao, ali ja nisam znao. U tom i jeste poseban momenat ove priče - naglasio je Hadžić.

Noć uoči Ramazanskog bajrama, kako nam je ispričao Hadžić, on je sa mladima pripremio zajednički iftar, na kome su iznenadili predsjednika udruženja koje je osnovano u džematu, uručivši mu skroman poklon. Efendija Hadžić nije znao da njega ujutru čeka veće iznenađenje.

- Kada smo ujutro proučili namasku dovu i trebali da međusobno počnemo sa čestitanjem, Semir Nakičević, inicijator ove ideje je ustao, zaustavio džemat, te održao kraći, jako emotivan govor o meni i tome šta sam ustvari ja za njih. Na kraju je rekao da me oni vole u ime Allaha i da su mi pripremili poklon umru. Naravno, da svaki rob Allahov, koji sazna da mu je Gospodar uslišao dove, te da ga je pozvao sebi u goste, mora da plače. I ja sam plakao i to onako od srca. Prvi put u životu nisam mogao reći ni jednu riječ - istaknuo je Hadžić.

Poklon u materijalnom smislu ne znači ništa, ali u duhovnom znači sve, dodao je.

- To je kruna i nagrada na dunjaluku za sve godine truda i rada, ulaganja u mekteb, ulaganja u mladost, ulaganja ljubavi, pažnje, hizmeta vjeri, džematu, ljudima. Sve to mi se vraća, već godinama u svakom smislu, ali ovo je vrhunac. To što je ovo iznenađenje ostalo iznenađenje do kraja znak je Božijeg plana, koji je savršen. To što je to bilo na prvi dan Bajrama, u prepunoj džamiji, daje ovoj priči posebnu draž. Prije četiri mjeseca pisao sam o sreći drugog čovjeka, a sad  s tim istim čovjekom pravim planove da tu sreću zajedno doživimo.  Zar to nije dokaz Božije svemoći? - zaključio je Bedirhan-ef. Hadžić.

(Preporod.info)