Knjiga "Maloljetnik na putu smrti": Svjedočanstvo mladića “nejakog za šume, visokog za Potočara”
Knjiga “Maloljetnik na putu smrti” autora Hasiba Suljića svjedočanstvo je o genocidu u Srebrenici ispričano iz ugla mladića “nejakog za šume, visokog za Potočara”. Kao petnaestogodišnjak 1995. godine prošao je putem kroz šumu do slobodne teritorije, u Kalesiji.
Kako kaže, teško je kada se govori o ovoj temi, ali svjestan je šta znači ne pričati o onome šta se desilo.
- Koliko god bilo bolno, jednostavno sam sebi dao za obavezu da o onome šta sam preživio sa svojih 15 godina govorim kada god imam priliku. Mislim da generacije koje dolaze trebaju znati ko je izvršio agresiju na našu domovinu, ko je počinio genocid i druga zvjerstva, širom naše domovine Republike Bosne i Hercegovine - kazao je u razgovoru za Preporod.info Suljić.
Knjigu je početo pisati još 1995. godine, dok su sjećanja bila svježija, ali taj tekst nije uspio sačuvati.
- Nakon nekoliko neprospavanih i proplakanih noći, nakon sve češćeg ustajanja iz sna, nekako sam osjetio da je možda pametno prekinuti s pisanjem. Nakon određenog vremena, počeo sam opet o tome razmišljati, a s obzirom na to da sam po izlasku na slobodnu li teritoriju, često razmišljao o ljudima koji su mi pomogli tokom proboja - ispričao nam je.
Knjigom je želio dati doprinos kulturi sjećanja na agresiju, ali i ostaviti poruku da će nam se, ako zaboravimo, isto ponoviti i brže nego što mislimo.
- Mnogo je razloga zbog kojih sam se odlučio ostaviti pisani trag. Negiranje genocida, činjenica da mi je babo brutalno ubijen u zloglasnom magacinu u Kravici s još preko 1300 Bošnjaka, zatim, ubijanje velikog broja moji bližih rođaka, školskih drugova - naglasio je on.
Kako je istaknuo Suljić, svjestan je odgovornosti koju nosi knjiga.
- Nije blio jednostavno iznova prolaziti kroz svaki detalj, ali poslije svega ipak mogu da kažem da sam osjetio veliko olakšanje, kao da sam otplatio neki veliki dug. Na putu smrti, dugačkom preko 100 kilometara, za petnaestogodišnjak, bezbroj je teških trenutaka, nakon što sam izgubio svoga babu, trebalo je donositi odluke koje život znače. U samom početku puta izgubio sam sve ljude koje sam poznavao, ostao i bez ono malo hrane što smo ponijeli za put, na posljednjoj zasjedi ću biti i lakše ranjen. Ali, sa sigurnošću mogu reći da je rastanak s babom najteži momenat tokom cijelog puta - kazao je.
Za kraj, pozvao je na odgovoran odnos prema kulturi sjećanja.
- Ja bih volio razmijeniti svoje iskustvo s nekim petnaestogodišnjakom iz tog perioda, iz Mostara, Sarajeva, Prijedora, Višegrada, Ključa, … Uvijek kažem, genocid se desio prije genocida u Srebrenici, upravo u mjestima koje sam gore naveo. Jednostavno, moramo na ovoj temi više raditi, moramo njegovati kulturu sjećanja - poručio je Suljić.
Izdavač ovog djela je kuća Dobra knjiga.
(Preporod.info)
