Izbor iz poezije Maka Dizdara

Izbor iz poezije Maka Dizdara

DA ONDA ZABORAVE DA ZABORAVLJAJU

Pao je
Pao je ne trepnuvši
Na koljena na grudi na dlanove Čelom o tvrdu zemlju

Uspravna čela
Pao je riješen u sebi Ne za sebe
Pao je mučen
Za druge riješen u sebi
Za one čije će sutra svanjivati bez udarca oka u oko

Bez tifusa u jagodicama ljubavi
Bez žutog žiga na nadlaktici
Čija će podneva grijati bez reflektora u očima

Bez igala pod noktima
Bez laži u protokolima
Za večeri lišća na mirisnim granama
Za trenutke kermesa u bezbroj krijesnica

Za glasove djece koja će navijati za plave i crvene bez
mržnje na plavo i crveno
Pao je mučeničkom smrću
Za one koji ga polako zaboravljaju
I pitaju ponekad o onome koji je

Pao na koljena na dlanove na grudi Čelom o tvrdu zemlju
Uspravna čela
Riješen u sebi Ne za sebe

Za one kojima će jutra svanjivati
Čija će podneblja grijati
Čije će večeri mirisati

Pao je mučeničkom smrću

Za one koji ga polako zaboravljaju I pitaju ponekad

A ko to bijaše

Zaboravljajuć ponekad i da zapitaju

Da onda zaborave
Da zaboravljaju

 

VRATA

Ovdje smo još uvijek steći gosti 
I trebalo bi već jednom preći u krug svjetlosti 
Kroz neka uska vrata trebalo bi se vratiti 
Iz tijela ovog golog u tijelo vječnosti 

Kada se doskitah u ovo veče kasno on mi reče a da ga ne pitah 
Ja sam ta porta i kroz nju uđi u mene jako ja u tebe 
On tako reče Al gdje su usta brave gdje prst pravog ključa za vrata u
stepeništa goruća? 

Pa tragam po travi zato i tražim u glavi tako ključ taj plavi 
Kroz cvijetja proljetja kroz kose smrti i tražim ušće u te zlatne dveri 
Zađem u mrave i bilje u privide u zbilje Tražim i nađem 
Al od ruke moje do ključanice ko tu strogu istragu iznevjeri? 

Sa ove mračne strane vrata nadire vjetar hudi razdire vjetar ludi 
Ostavljam sestru i brata ostavljam oca i majku između zvijeri i ljudi 
Da sebe budem našao u svom biću na putu svom stubu sjaja 
Kako ću kada u tom žiću da zgodim se u slovu što bi u otkriću? 

On reče mi tako kad ga zato i ne pitah 
Uđi u mene jer ja sam ta vrata sjajna Pa sada 
Bdijem sada gnjijem sada mrijem tako na ovom dovratku 
A vjetar vjetar vjetar 

Ako su vrata iz riječi samo san ako su samo gatka bajna 
Ja neću više s vrata da se vratim 
Ja opet hoću da snim 
Tu slatku gatku 

Mak Dizdar

Podijeli:

Povezane vijesti