Vrijeme populista
Piše: Adis Hasaković
Populizam nas je doveo u situaciju u kojoj se nalazimo. Populizam u Evropi i Americi. Političari su govorili ono što su birači željeli čuti. A radili su sve da ostanu na vlasti. Mada ideološki na suprotnim stranama, Merkel i Trump bili su najveći populisti koji su pripremili teren za kataklizmu kojoj se približavamo.
Šta se desilo?
Desila se tehnološka stagnacija. Kapital je otišao nekamo drugdje uglavnom na Istok gdje vladaju drugačiji zakoni, "poguran" pohlepom super bogatih da budu još bogatiji, ne razmišljajući koliko bi to jednog dana moglo biti opasno.
Jeftina nafta, gas i hrana su pružali još kakvo-takvo utočište za bajke o vječnom blagostanju. Političari nisu imali petlju reći ljudima da je sve to skupa laž i da ih čekaju teška vremena. Niti su imali viziju kako izići iz začaranog kruga. Bila je tu i pokoja dobra odluka, ali uglavnom, bez ikakve vizije, zapravo s pogledom u provaliju.
Provalija je sada tu, pred nama. Zaokret je jedino što može donijeti spas.
Stvari se mogu promijeniti isključivo ako se Evropi desi neka vrsta katarze i oslobađanja od ljudi koji u svemu ovome vide priliku da još više profitiraju politički ili ekonomski. Otriježnjenja su moguća, ali za njih se treba potruditi.
Ovo je vrijeme populista. Svijet se, nakon sloma "Trećeg rajha" tek sada, dakle s izvjesnom pauzom, ponovo zabavio ovim fenomenom. Mi na Balkanu deveramo s njima, nismo nikad ni prestali. Populizam je na Balkanu prirodno stanje. Rijetki su koji mu odolijevaju.
Populizam ojača onda kada zataji "normalna" narodna politika, lijeva i desna. Dugo je trajalo to samohvalisanje i "izum" da su desni i lijevi centar pravo rješenje za naprednu demokratiju. Komfor je krasio njihove programe. Bilo im je lijepo, a i narod je lahko povjerovao da bi to moglo biti prava stvar za sve. Kulminiralo je kada su ove dvije u suštini iste i anemične opcije počele međusobno koalirati. Pomjeranje u centar (na Balkanu bi se to moglo jednostavno opisati "nit smrde nit mirišu") ostavilo je prostranstva i s desne i s lijeve strane. Taman toliko da nam nahrupe i desni i lijevi populisti, jedni s nametanjem strahova o drugima, drugi s nametanjem strahova o skoroj klimatskoj kataklizmi koja će nas pogoditi koliko prekosutra.
Evo malo komunikacijskih "znakova na putu" kako prepoznati (svako)dnevnog populistu, za jednokratnu upotrebu.
- Ti si dobar onaj drugi je loš (on je autoritet, presuđuje).
- Protiv establišmenta (a i sami pripadaju njemu).
- Oni su s margine - nova snaga, promjene (?).
- Smrt (navodnoj) političkoj korektnosti (čine istu stvar).
- Frontalni napad na njih - katastrofalna greška (niko ne može populiste nadgovoriti).
- Teorije zavjere su njihovo sredstvo, služe se alternativnim činjenicama (priznaju samo sud vlastite partije).
- Fake news je njihov teren (sve što im nije po volji proglašavaju kao fake news).
- Oni su narod i bore se za narod (ostali su otpadnici, izdajnici, mada je često suprotno).
- Hrabro, neustrašivo, beskompromisno ("saso mange").
- Moć govora - jednostavne poruke, visoka frekvencija, jednostavna rješenja (čarobni štapić), ne zanima ih suštinski neki problem.
Ako nova politička garnitura u Evropi ne bude odlučnija i efikasnija u odbrani demokratije, može im se - m o ž e n a m s e - svima desiti zastranjenje u diktaturu kakvu ranije nismo upamtili. Diktaturu kao spoj krupnog kapitala, super moćnih korporacija - jako malog broja ljudi koji vladaju resursima i beskrupuloznih luđaka na vlasti (već opjevano u Orwellovoj "1984" samo puno gore). A radi se o jednoj novoj vrsti bolesnika spremnih na sve i puno više o toga.
Eto narode, pa vi i dalje vjerujte populistima. Istina nekada ih je teško prepoznati, ali samo zato jer mi to ne želimo.
Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.
