Ramazanski darovi čovječanstvu

Piše: Haris Islamčević

Blagoslovljeni mjesec ramazan je period istinskog duhovnog zadovoljstva svakog pravovjernog. To je specifično duhovno, prije svega, vertikalno vrijeme koje se iščekuje tokom cijele godine. Mubarek ramazan iščekujemo zbog obilja blagodati i brojnih duhovnih darova, ali i zbog činjenice da koliko god se trudili, uslijed naše slabosti i urođene sklonosti ka zaboravu i, posljedično, griješenju, svaki ramazan dočekujemo i sa teretom naših grijeha - teretom kojeg se, Allahovom milošću, u potpunosti oslobađamo u ovome mjesecu.

No, ovo blagoslovljeno vrijeme se reflektira i na sva stvorenja, pa i svih osamnaest hiljada stvorenih svjetova. Naime, Božija sveopća milost (raḥmeh) obuhvata sve, i ona se spušta i na one koji je ne traže. Uzvišeni Allah kroz kur'ânski tekst naglašava da je Njegova milost sveobuhvatna, te da ona nadmašuje Njegovu srdžbu. Uslijed specifične, kazao bih, intenzivnije Allahove milosti u ovome mjesecu, svi ljudi osjećaju određenu "lahkoću" svog duha i duše. Jednostavno kazano, nekako se "prodiše" punim plućima.

Čistoća u islamu je postulirana kao polovica vjere, kako veli hazreti Muhammed, alejhi selam. Ali, ramazansko vrijeme je specifično i po tome što, osim fizičke čistoće, purificiramo i naše duhovne organe, organe naše spoznaje: um, dušu, srce, kreativnu imaginaciju.

Naravno, ostvarivanju unutarnje čistoće prethodi vanjska, stoga naše nene, majke, supruge, mubarek ramazan uvijek iščekuju čišćenjem naših domova, avlija, prostora u kojima ćemo nastojati tokom ramazana očistiti svoju dušu kako bismo bili u prilici da izravno dobijemo ramazanske duhovne darove kojima nas Milostivi časti. Oni se prije svega ogledaju u jačanju naše spoznaje kojom osnažujemo našu duhovnost i intelektualnost, a koja nam je potrebna za nastavak hoda prolaznošću, do odlaska na Bolji svijet i neposrednu, ako Bog da, blizinu našeg Gospodara.

Bliskost kao ramazanski dar načas osjećamo i neposredno pred iščekivanje iftara, dnevnog prekida posta, u momentima kada se podižu sve koprene (kako tradicija veli sedamdeset hiljada!) i u tom duhovnome naboju, i neporednoj bliskosti s Božijom milošću, mi upućujemo naše dove, želje, koje se manifestiraju u traženju upute, oprosta, milosti, uspjeha, koje bivaju primljene.

Smatram da nije pretjerano poređenje, ali ako je naša molitva (salat) naš svakodnevni miradž, duhovno uzašće, prisjećajući se miradža blagoslovljenog Muhammeda, onda prediftarske trenutke možemo doživljavati kao naše približavanje duhovnome Lotosu/ Lopoču kraja granica ovoga svijeta (Sidrah Muntehâ), jer kao što sam spomenuo, uklanjaju se sve prepreke, i pristupamo neposrednoj Božijoj milosti.

Pored naše duhovne rekonstrukcije, ramazansko vrijeme je idealno vrijeme i rada na polju naših društvenih odnosa. Iako su naša druženja sve rjeđa, u ovom periodu smo u prilici češće se susretati s našim prijateljima, komšijama, kroz susrete (muqâbalah) u našim džamijama, ali i prilikom zajedničkih iftara.

Hvala dragom Bogu, ovaj postpandemijski period, kada su ukinute gotovo sve restrikcije, iznova imamo priliku uživati u zajedničkim druženjima na iftarima, za koje bih više volio da se održavaju u našim kućama, a ne po raznim restoranima i halama, gdje se iftar i sva njegova raskošnost obesmišljava i reducira na kič i folklor, svojevrsnu estradizaciju. A o uzvanicima da i ne govorim, jer nekako sve više mjesta pravimo "zvučnijim" imenima, dok one sa slabim imovinskim stanjem, počesto, izostavljamo.

Dragom Bogu budimo zahvalni na blagodati što smo dočekali još jedan ramazan, kojeg provodimo u pokornosti Njemu i čineći dobro, na način da uložimo svoj maksimum kako bismo dočekali bajramske dane osnaženi našom duhovnošću, blizinom Njegovoj milosti, očišćenih duša i izglančanih srca, bliži jedni drugima nego što smo bili prije ovogodišnjeg blagoslovljenog ramazana.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.