Zdrava hrana - Tajna slasti i ukusa Vlašićkog sira je u čistom zraku i ljekovitoj travi

Među proizvođačima čuvenog vlašićkog sira *Možete bilo gdje otići da napravite vlašićki sir, u Njemačku, Švicu, Francusku, ali nije to to, jer kvalitet ovog sira je dat u zraku i po travi – tvdi Jusuf Melić, vlašićki poznati proizvođač sira

 Kamo god da krenete, na bilo koju stranu moćne Vlašić planine, od Kraljice i Gostilja do Galice pa do Biljanske doline, naići će te na nekog od vrsnih proizvođača nadaleko čuvenog travničkog ovčijeg i kravljeg sira.  Sve su to sirari uglavnom iz porodica sa stogodišnjom tradicijom spravljanja ovog specijaliteta kao što su: Kozari, Memići, Seferi, Trifkovići, Mehići...

Na 1.500 metara nadmorske visine, u netaknutoj prirodi i važdušnoj banji, među vrsnim proivođačima sira je i čuveni Jusuf Melić koji godišnje proizvede 1.000 kilograma ovog proizvoda i sve proda. Jusuf je ove zime jedini zazimio u selu. Nema komšija, u kući nema vode, ma improvizovanu struju kojukoristi samo za sijalicu i tranzistor, ali se ne žali:- Ovdje mi je najbolje, kaže i dodaje – i vazduh mi prija i miriše, iako zimi znaju zapadati snjegovi pa nidje ni makac! Ni druga sela preko zime nemaju puno povratnika. U selo Dukat, u Mjesnoj zajednici Vitovija, vratila se jedna porodica. I oni ostaju vjerni selu uprkos okrutnoj zimi koja ih čeka.  „Ovdje sam na svome i ne pomišljamo nikamo drugdje ići. Proizvodnj sira je naša sudbina, a sir je dovoljno zrio samo ako je najmanje 45 dana stajao u kaci u salamuri/surutki“

Među poznatim vlašićkim sirarima, koji imaju dugogodišnju tradiciju spravljanja ovog specijaliteta je i Ismet Hadžić koji kaže: „Po ovom proizvodu smo poznati u cijelom svijetu i ponosan sam što je tako“.  U njedrima Vlašića, na nadmorskoj visini od preko 1.000 metara, ugnijezdilo se selo Mudrike u kome vrijedni mještami stoljećima prave ovaj nadaleko poznati sir. Među najpoznatijim proizvođačima ovog specijaliteta je 63- godišnja Smajila Mehić koja kaže: „Tradicija pravljenja sira u mojoj porodici je duga više od 150 godina. Radila ga je moje svekrve svekrva, pa moja svekrva i ja. Sada sam obučila i svoju snahu da nastavi sa ovom tradicijom“.

Vjeruje se da su recept za pravljenje ovog sira na ove prostore donijeli nomadski stočari s istoka. Domaće stanovništvo je preuzelo i prihvatilo način pravljenja pa se danas vlašićki sir proizvodi širom Bosne i Hercegovine. Smajila Mehić kaže: „Gotovo sve tajne pravljenja sira su poznate meni i mojima koji od ovog posla živimo i koji ga volimo. Sir zrije k’o i voće. Mora da sazrije. Ovce se muzu ujutro i naveče. Naša tradicija je praviti ovčiji sir, ali pravimo i kravlji. Međutim, ovce su za nas unosnije i zdravije. Prvenstveno nam je želja sačuvati brend ovčijeg sira!“.