Stari zanati - Čovjek koji poznaje vodenički kamen u dušu

Ferid Džidić je posljednji klesar mlinskog kamenja iz Viteza

U dobra, stara vremena, kada današnja tehnologija nije „diktirala“ životnu utrku u kojoj se brže živilo i srkletilo, cvjetao je zanat  klesanja mlinskog , takozvanog „spužvastog“ kamenja pogodnog za izradu vodeničkih žrvnjeva.  Dobri poznavaoci ovog zanata i mlinskig kamenja tvrde kako je u najbolje vrijeme za ovaj zanat, na brdo Orlac kod Viteza dolazilo i radilo i do stotinjak mještana. Gotovi proizvodi iz ove „kamene“ tvornice stizali su na  brojna tržišta širom nekadašnje zajedničke države. Danas u utrobu rudnika uzlazi još samo Ferid Džidić i ponekad njegov mlađi sin Fahrat.  Ovaj nadaleko poznati majstor sog zanata veli: „Bilo je to vrijeme kada se moglo lijepo živjeti od ovog zanata. Nažalost, tehnologija je i ovaj zanat otisla i prijeti njegovo izumiranje“.

Međutim, ovaj vrsni majstor izrade vodeničkih žrvanja, ne potura halat iz ruku, kleše i kamen oblikuje onako kao srcem snuje. Kaže kako je i emotivno vezan za ovaj zanat. Prisjeća se: „Tri puta je ovaj zanat spašavo mene i moju porodicu  od teške neimaštine. Kada sam se vratio iz vojske, 1965.godine, bi neka privredna reforma. Nigdje posla. Zahvaljujući savjetu oca prije odlaska u vojsku, koji me pozvao u majdan da radim sa njim i naučim zanat pregrmio sam i tu nevolju nezposlenosti. Zanat ne da, sine ogladniti, gledaj i uči! - sjećam se njegovih riječi koje su mi suhog zlata valjale. Ti proizvodi su u to vrijeme iz Viteza odlazili u Sloveniju, Srbiju, Hrvatsku“.

Ferid s ponosom ističe kako se po svom majstorstvu nadaleko pročuo i kako su ga zvali na sve četiri strane. „Tri puta sam obnavljao vodeničke žrvnjeve na poznatim vodenicama Plive kod Jajca, a radio sam i vodenice u Nacionalnom paku Krka u Hrvatskoj. Mojih ruku djelo je i 24 para mlinskih žrvanja, koje sam i napravio i ugradio u vodenice. I još mnogo toga sam radio i uradio. Posebno sam ponosan na vodenicu na Plivi koja mlinskim kamenjem melje žito od 1984.godinu, a obnovljena pred Olimpijadu u Sarajevu“, kazuje ovaj vrsni i još uvijek vitalni majstor i dodaje kako se radio i u hemijskoj industriji u Principu u Vitezu, ali ponovo se vratio svom „omijenom“ zanatu – klesanju vodeničkog kamenja!

Na sreću, posla još ima – kaže  Ferid i dodaje: „Sve više ljudi je počalo graditi vodenice pa im je nužno mlinsko kamenje i eto meni posla. Oduvjek sam vjerovao u rad i poštenje. Da ću ostvariti svoj san znao sam još davne 1962.godine, kada mi je jedan stariji majstor priupitao  ‘sanjam li da klešem kamen iz brda Orlac?’ Odgovorih mu potvrdno i dobih odgovor; E-eh  znaj bićeš ti dobar majstor!’