Hutba muftije Pitića u Ensar džamiji u Zenici: Neumorno čuvati ljudsku čast i dostojanstvo

U sklopu službene posjete Muftijstvu zeničkom, muftija goraždanski Remzija ef. Pitić održao je hutbu u Ensar džamiji u Zenici. Prenosimo sadržaj hutbe objavljen na zvaničnoj web-stranici Muftijstva zeničkog.

- "O, vi koji vjerujete, nemojte kvariti svoje milodare isticanjem vlastitih zasluga i izazivanjem neprijatnosti, kao onaj koji troši svoj imetak da bi se pokazao ljudima, a ni u Boga ni u onaj svijet ne vjeruje. On je poput litice s okudnom zemljom kad se na nju sruči pljusak pa je ostavi potpuno golu. Oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili, i Bog neće uputiti ljude koji poriču." (El-Bekare, 264.)

Hvala Bogu svemu Milostivome, Milosrdnom! Vladaru Dana Sudnjega. Salavat i selam Resul-i Ekremu, najzahvalnijem od ljudi Muhammedu Mustafi, njegovoj čestitoj porodici i časnim ashabima. Neka su smirene duše plemenitih bosanskih šehida, naših dobri h učitelja i predaka – naših nena i deda, majki i očeva. Oni su nas životima svojim podučili vjeri u Jednoga Boga i slijeđenju Njegovog Poslanika i vjerovjesnika. Smiraj molimo dušama svih dobrih ljudi koji su ovu Božiju kuću uzdizali gradeći je svojim imetcima i svojim ibadetima obavljenim u njoj.

Poštovana braćo,

Zahvaljujem Bogu svemogućem na prilici da danas budemo zajedno u pokornosti njemu. Zahvaljujem muftiji zeničkome Mevludin ef. Dizdareviću na ukazanoj pažnji i povjerenju, vama svima što čuvate svoju vjeru, svoju džamiju, svoj džemat. Samo džemat vodi u džemal. Samo zajedno možemo veliko.

Ljudsko dostojanstvo i čast je Božija datost. U Božijem redu stvari čovjeku nijedno stvorenje ravnim nije. To nije zato što smo ja ili ti, ili bilo koji insan iz sebe posebni, genijalni. Ne, to je zato što je Bog to učinio takvim – stvaranjem čovjeka i Svojim udahnutim duhom u tomstvorenju.

"Bez sumnje, počastili smo Ademove potomke time što smo im omogućili da putuju kopnom i morem, što smo ih opskrbili zdravom i ukusnom hranom i dali im veliku prednost nad mnogima od onih koje smo stvorili." (El-Isra, 70)

Bog je učinio čast potomcima Ademovim, on im je podario dostojanstvo. Tako je u Božijem redu stvari.

U našem redu stvari to isto dostojanstvo može doći u pitanje, može biti izloženo kušnji i na sljedeće načine:

"Čuo je Bog riječi one koja je raspravljala s tobom o svome mužu i tužila se Bogu. Bog čuje vaš razgovor, jer Bog, uistinu, sve čuje i sve vidi." (El-Mudžadele, 1.) ili – "Namrštio se i okrenuo, što mu je slijepac došao…" (Abese, 1-2)

U prvom slučaju je na kušnji dostojanstvo žene, supruge. U drugom slijepoga čovjeka.

Žaleći se Poslaniku žena je spašavala svoje dostojanstvo, koreći Poslanika zbog postupka prema slijepcu Bog je naglasio važnost čuvanja dostojanstva svakog čovjeka.

Dragi prijatelji, poštovana braćo!

Niko nema pravo, vjernici posebno, srozavati ono što je Bog uzdigao tako visoko na ljestvici vrijednosti. Ljudska čast i dostojanstvo je vrijednost koju mora čuvati svaki pojedinac, ali i zajednica i društvo. Valja nam na to ukazivati, valja nam na tome raditi, neumorno.

Svako je dužan da čuva svoje vlastito, osobno dostojanstvo i, istovremeno i dostojanstvo drugih jer time ispunjava svoju misiju insana – najveličanstvenijeg Božijeg stvorenja – stvorenog u najljepšem skladu. Dostojanstvo nema cijenu, nije na prodaju, ne može biti stvar trgovine – jer to nije naše – to je Božije. Naše je da to čuvamo. I za to ćemo biti odgovorni, i za to ćemo biti pitani.

Živimo u vremenu, mi posebice u društvu, u kojem je čovjek roba, a njegovo dostojanstvo meta. Ljudsko dostojanstvo je spalo na deset deka kahve i findžan sećera. Imaju tu oni koji to sistemski takvim čine. Ali, ne mogu oni to činiti bez našeg pristanka. Mi im pomažemo. U zlu. Za budućnost ove zemlje i naroda. Zašto? Zato što smo izgubili dostojanstvo. Tu Božiju svetost.

Nije dostojanstvo u prostiranju, saginjanju pred ljudima i stvarima. Dostojanstven je onaj koji drži do sebe – koji se saginje samo na ruku'u, pred Gospodarom svojim. Nije dostojanstvo u sitnom šićaru koji uništava budućnost svoju i svoje zajednice, svoga društva, države. Dostojanstven je onaj koji misli veliko, koji nije potkupljiv i koji služi javnom dobru doprinoseći boljitku budućnosti svoje, svoje zajednice, društva, države.

Nije dostojanstvo u tome da se s pozicije moći, one koje se predstavlja, doživljava podanicima i robljem svojim. Dostojanstvo je u tome da se svačije pravo poštuje, da se pravednim bude, da se pomaže rodbina i čini dobro svim građanima. Nije dostojanstvena država koja koristi svoje mehanizme rušeći dostojanstvo svojih građana. Dostojanstvena je ona država koja svojim mehanizmima štiti dostojanstvo svojih građana.

Nije dostojanstven narod koji ne vidi svoje slabosti, već za svoj nemar optužuje druge. Dostojanstven je onaj narod koji zna svoje slabosti, radi na njihovom otklanjanju i planira svoju budućnost. Nije dostojanstvena ona zajednica koja nakon genocida ne mijenja sebe, odnos prema sebi i drugima iz korijena. Dostanstvena je ona zajednica koja čininsve da nakon genocida ništa više nije isto.

Gledajući Ka'bu, Božiju kuću, naš devletlija Muhammed Pejgamber upozorava: „O kabo! Kako si draga! Kako divno mirišeš! Kako je visoko tvoja čast i ugled! Ali, kunem se Onim u Čijoj je ruci moja duša – kod Boga je dostojanstvo i čast vjernika veće od tvoje časti i ugleda!“ (Ibn Madže, Fiten, 2)

(Preporod.info)