Naš sankaš Mirza Nikolajev: Od prve vožnje na Trebeviću do Olimpijskih igara

Bosna i Hercegovina ima svoje sportiste, naučnike, istraživače, umjetnike, aktiviste i svi ti mladi ljudi su ambasadori ove zemlje gdje god da se pojave. Među sportašima imamo i olimpijce koji nas uvijek i iznova učine ponosnim. Oni su ti koji vijore našu zastavu tamo gdje nas svi vide. Jer, Bosna i Hercegovina sportska je nacija; s višestoljetnom tradicijom, kulturom i historijom, zemlja je to dobrih ljudi, zdravog takmičarskog duha i vedre naravi. 

Bosanskohercegovački sankaš Mirza Nikolajev imao je čast nositi našu zastavu na svečanom defileu nacija koje su učestovale na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu. Njegovim učešćem na ovogodišnjim Olimpijskim igrama, naša zemlja je prvi put nakon 24 godine imala predstavnika u sankanju. 

Tim povodom, Mirza Nikolajev govorio je o impresijama koje je stekao po povratku s Igara, treniranju i uvjetima za razvoj ovog olimpijskog sporta u našoj zemlji.

Preporod.info: Kakvi su počeci Vaše sankaške karijere? Kada ste znali da se ovim sportom želite baviti?

Nikolajev: Slučajni susret s ocem mog najboljeg prijatelja, Ernestom Vrcićem značio je i početak mog treniranja. Nisam znao da imamo trebevićku stazu niti sam bio upoznat sa sankanjem. On nas je pitao želimo li probati nešto novo pa smo jednog vikenda otišli na Trebević da vidimo na koji način se trenira, da se upoznamo i s mojim sadašnjim trenerom Senadom Omanovićem. Kada sam stazu vidio prvi put, bilo je to spektakularno. Objašnjeno nam je kako upravljamo sankama a poslije prve vožnje meni se ova disciplina u trenutku dopala. Tu je i adrenalin, spuštanje koje nas povezuje s djetinjstvom jer, svi smo nekako kao djeca zime provodili tako što smo se najprije sankali, pa tek onda skijali. Stoga mislim da je ovaj sport super spoj mog djetinjstva i nečega u čemu uživam i što volim. Od te prve vožnje na Trebeviću, uspio sam doći na Olimpijske igre i takmičiti se s velikanima ovog sporta. 

Preporod.info: Nedavno ste se vratili sa Zimskih olimpijskih igara u Pekingu, na čemu Vam upućujemo iskrene čestitke. Jeste li zadovoljni cjelokupnom organizacijom?

Nikolajev: Prije svega, hvala vam na riječima podrške. Ne znam odakle početi sa svim utiscima iz Kine. Kada sam tamo došao, bilo mi je sve nerealno a ni danas nisam svjestan da sam se nakon 24 godine pojavio kao jedini predstavnik Bosne i Hercegovine u sankanju. Još nisam svjestan veličine tog događaja i koliko ovo zapravo znači, ali mislim da ću tek kasnije shvatiti kako sam uradio veliku stvar. Jedan od momenata koji sam doživio u Kini jeste to da sam s Elvedinom Muzaferija na otvaranju Igara nosio našu zastavu. To je bilo novo iskustvo za nas oboje. Presretan sam jer sam to bio ja jer je velika čast predstavljati Bosnu i Hercegovinu na najvećem događaju na planeti. Ne bih promijenio ništa što se tamo dogodilo. Sve je to za mene bila lekcija koju sam morao naučiti, ali i lekcija za sve buduće uspjehe. 

Preporod.info: Nakon prvih impresija, podijelili ste svoju sreću putem društvenih mreža, a veliki je broj ljudi koji Vas je istinski podržao. Kome ste posebno zahvalni kada je pitanju cijeli proces pripreme, ali i odlaska na Igre?

Nikolajev: Prvo bih izdvojio roditelje i braću, potom trenera Senada Omanovića koji je znao da ja to mogu i koji me podržavao uprkos svim neprilikama koje su nas snašle. Tu je i ministar kulture i sporta Samir Avdić, Olimpijski komitet koji nam je pomogao da platimo hotele, tako smo bez problema mogli trenirati i raditi. Ne bih zaboravio ni Ernesta i Harisa Vrcića zahvaljujući kojima sam sankanje uopće počeo trenirati, bez obzira bila to sve slučajnost ili ne. 

Preporod.info: Zanimljivo je to da Vaš odlazak na Olimpijske igra otvara i druga pitanja. Kako to da olimpijski grad poput Sarajeva nema adekvatne uvjete koji su neophodni za sankaše? Kako su zapravo tekli Vaši treninzi i pripreme?

Nikolajev: Te davne 1984. bili smo centar svijeta, ali generalno mislim da se mnogi (previše) osvrću na te Olimpijske igre i ne gledaju šta može biti ispred njih. Očekuje se da budemo dobri kao i tada, ali se po tom pitanju ništa ne radi. Tu se nalazi problem. Ranije je u funkciji bila bob-staza, treniralo se i ljeti i zimi i imali smo rezultat. Ljudi nažalost ne gledaju šta bi se doista moglo uraditi kada bi se to uz skakaonicu obnovilo, jer, ne radi se samo o sankanju. Imamo i skijanje, biatlon, ski-skokove, snowboarding. Razni su zimski sportovi kojima se treba dati jednaka šansa. Kada je u pitanju naša bob-staza, koristimo je tokom ljeta, no i tada se javlja problem jer stazu posjećuju i stariji i mlađi, ulaze u stazu i to predstavlja opasnost i za njih i za nas. Stoga nam je uvijek potrebno nekoliko ljudi koji bi brinuli o sigurnosti staze za vrijeme naših treninga. Mimo toga smo koristili priliku da trčimo i treninge obavljamo u teretani. Šta je, tu je. Uspio sam se izboriti s rezultatima s kojima sam zadovoljan uzevši u obzir sve probleme i prije i tokom sezone. 

Preporod.info: Kakvi su Vaši planovi mimo takmičenja i sankanja? Gdje vidite svoj doprinos u budućnosti?

Nikolajev: Trenutno studiram na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu. Imao sam dilemu između sporta i Prirodno-matematičkog fakulteta, Odsjek obnovljivi izvori i energija. Imamo taj problem s kvalitetom zraka u Sarajevu i što se toga tiče to mi je jedna od sfera koje me zanimaju, tako da sam i za to ostavio prostora. Sada mi je fokus na sportu, da se izgradim kao čovjek i trener, cilj mi je pomoći i sebi i drugima u razvoju i ishrani. To sam naučio od trenera, jer, nije bitno kakav si trener ako nemaš dobar pristup prema mladima, kako da se u sportu ponašaju, kako u konačnici da budu ljudi. Ako ostane vremena, posvetit ću se i ovoj drugoj sferi jer mislim da je vrijeme da se nešto uradi i po pitanju kvalitete zraka. 

Preporod.info: Primjetno je da ste uvijek motivisani i zadovoljni svojim rezultatima. Koja bi bila Vaša poruka mladim ljudima, kako da se drže svoje staze?

Nikolajev: Znam kako je kada se izgubi motivacija, i kazat ću nešto u kontekstu sankanja. Volim ovaj sport, ponekad i ne ide baš najbolje, zafali podrške, nisam plaćen od toga. Ali ipak mislim da se tu radi samo o jednom lošem periodu i da to mora proći. Treba istrajati jer će doći bolje vrijeme, zato uvijek kažemo da poslije mraka izlazi sunce. Svaka mlada osoba treba ići prema svojim ciljevima i zalagati se maksimalno, izdržati sve teške periode. Ponekad je potreban i odmor, ali ako volite nešto, ako stvarno želite uspjeti, dajte 110% od sebe i istrajte u tome. 

(Kerim Sefer/Preporod.info)