Knjiga „Genocidna namjera Bratunac 1992.“: Historija nas uči da će se zlo probuditi
Prošle godine je iz štampe izašla knjiga Ramiza Salkića „Genocidna namjera Bratunac 1992.“ Knjiga je, kako kaže autor, dio šireg projekta prikaza i dokumentovanja genocidne namjere nad Bošnjacima Bratunca 1992. godine.
Ovo je prva knjiga koja obrađuje dešavanja u naseljenim mjestima Hranča, Repovac i Borkovac. Knjiga donosi hronološki pregled od prvog ubistva Bošnjaka 1991. godine u zasjedi u naselju Kravica od strane lokalnih Srba. Donosi pregled života i odnosa među Bošnjacima i Srbima nakon ovih ubistava kao i dešavanja neposredno pred početak agresije na Bratunac i Republiku Bosnu i Hercegovinu.
- U ovom izdanju donosimo 27 iskaza preživjelih Bošnjaka koji su protjerani ili mučeni po logorima, a bili su stanovnici pomenuta tri naselja. U knjizi možete pročitati svjedočenje majke čija je beba od nekoliko mjeseci umrla u zbijegu zbog nedostatka hrane i loših higijenskih uslova nakon spaljivanja Hranče 3. maja 1992. godine. Tu su i svjedočenja logoraša koji su bili zarobljeni u logorima OŠ „Vuk Karadžić“ Bratunac, u trening centru ski kluba na Palama, u zatvoru u Vlasenici, Sušici i logoru Batković.Tu je i svjedočenje majke čiji je sin preselio na njenim rukama od posljedica teških rana i ranjavanja. Tu je i svjedočenje o ubistvu studentice Hamedine Ramić i svemu onome što je prethodilo njenom ubistvu - kaže za Preporod.info Salkić.
Knjiga donosi spisak ubijenih Bošnjaka, stanovnika ovih naselja, od 1992. do 1995. godine. U ovoj knjizi prikazan je pregled suđenja za zločine u ovim naseljima i glavne segmente presuda.
- Iz njih se vidi sav apsurd dokazivanja istine i traženja pravde pred Sudom Bosne i Hercegovine. Osjećaj svjedoka je da su više zaštićeni u tim procesima osumnjičeni zločinci nego li svjedoci zločina.Na kraju knjiga donosi priče o povratku u ova naselja, zašto su se neki od sagovornika vratili u ovo naselje proljeća 2002. godine, zašto se neki nisu još vratili i zašto se nikada neće vratiti svojim kućama - govori Salkić.
Ubijeno 16 posto populacije
Sa najvećeg dijela teritorije opštine Bratunac Bošnjaci su protjerani od 17. aprila, kada je grad okupiran, do oko 20. maja 1992. godine, kada su završene posljednje deportacije, a imovina Bošnjaka spaljena i opljačkana.
- Dio naselja opštine Bratunac Konjević Polje, Blječeva, Pirići, Poloznik, Joševa, Jagodnja i neka naselja u njihovoj blizini pružili su otpor i ostali su slobodni do proljeća 1993. godine. Prema popisu stanovništva 1991. godine u Bratuncu je živjelo oko 64,1% (21.535) muslimana Bošnjaka. Prema nepotpunim informacijama od 1991. do 1995. godine ubijeno je oko 3.500 Bošnjaka što je oko 16.25% ukupne bošnjačke populacije. Danas prema posljednjem popisu iz 2013. godine u Bratuncu je evidentirano oko 39% (7.803) Bošnjaka - kaže Salkić.
Položaj Bošnjaka danas u Bratuncu, tvrdi Salkić, sličan je generalnom položaju Bošnjaka u ovom dijelu naše domovine Bosne i Hercegovine. Lokalne vlasti kao i entitetske ne dozvoljavaju integraciju u sistem zapošljavanja i utjecaj na kreiranje i donošenje odluka u interesu svih građana.
- Odluke se kreiraju i donose isključivo u srpskim krugovima na način da su prilagođene isključivo građanima srpske nacionalnosti. Broj prisutnih Bošnjaka je manji od broja popisanih, jer je značajan broj ljudi u međuvremenu otišao trbuhom za kruhom iz ranije navedenih razloga. Sve javne ustanove su gotovo sa jednonacionalnom strukturom zaposlenih. Rukovodstvo lokalne zajednice je sastavljeno isključivo od predstavnika srpskog naroda što u značajnoj mjeri otežava naše funkcionisanje i opstanak - ističe Salkić.
On kaže da su ljudi uprkos svemu ustrajni i opredijeljeni da ostanu i razvijaju svoja imanja. Uglavnom se radi o onima koji su imali sreću da pronađu neki posao ili pak imaju neka druga primanja. Ima i onih koji nemaju nikava primanja i žive isključivo od poljoprivrede.
Prvi dio projekta
Salkić kaže da se ne radi dovoljno na dokumentovanju priča preživjelih žrtava i onoga što svjedoci zločina nose u sebi. Ima dosta dokumentovanih pojedinačnih priča, ali ako se uzmu razmjere i obim zločina i genocida to nije ni izbliza dovoljno.
- Nažalost, mnogi se ustručavaju da svjedoče o svojim iskustvima i svojim saznanjima vezanim za period agresije na našu domovinu. Postoji nepovjerenje, ali i strah kod određenih osoba koje su se vratile na svoja ognjišta i svakodnevno susreću one za koje znaju da su počinili zločine koji nisu kažnjeni. Sudovi i tužilaštva nisu ulili sigurnost svjedocima i nisu ih oslobodili straha da će im se zlo ponoviti ako o njemu budu govorili i svjedočili - govori Salkić.
Zbog toga, smatra Salkić, oni radije biraju šutnju od svjedočenja. Još nije kasno da se stanje promijeni i da se masovnije krene u dokumentovanje zločina.
- Serijal knjiga „Genocidna namjera Bratunac 1992. godine“, čiju prvu knjigu predstavljamo, ima za cilj da kroz naredne knjige obuhvati cijelo područje opštine Bratunac i prikupi više stotina autentičnih svjedočenja o počinjenim zločinima nad Bošnjacima. Trenutno pripremamo knjigu o naselju Glogova koja bi trebala izaći iz štampe u maju ove godine. Ovo je poziv svim stanovnicima ovog naselja da svoja svjedočenja iznesu u ovoj knjizi i pomognu da narednim generacijama prenesemo istinu o zločinima nad našim narodom u Bratuncu, Podrinju i Bosni i Hercegovini - kaže Salkić.
Generalni cilj jeste da počinjeni zločini nad Bošnjacima Bratunca kroz autentične izjave budu zadokumentovani, jer je evidentno da zločinci neće biti kažnjeni za zločin koji su počinili.
- Želimo da na ovaj način ostavimo budućim generacijama konkretna svjedočenja o zločinima kako im se ne bi ponovila. U najmanju ruku da budu informisani i da znaju šta im se može desiti kada se zločinačka ideologija probudi. Historija nas uči da će se ona probuditi, samo je pitanje vremena i okolnosti kada će se to desiti.Generalna poruka je učimo, pišimo, čitajmo, pamtimo i ne dozvolimo da nam se ponovi genocid nad našim narodom - kaže na kraju razgovora za Preporod.info Salkić.
(Alem Dedić/Preporod.info)
